Ovogodišnja godišnjica spomena na masakr kojega 18. studenoga 1991. g. zvjerski učinili nad 44 škabrnjskih civila, uglavnom starije životne dobi, prvi put je obilježena i kao državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – na dan kada su četnici uz podršku JNA 1991. u Škabrnji počinili masakr na 44 civila, uglavnom starije dobi – počelo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa na mjesnom groblju Sv. Luke, kod spomen-obilježja za poginule u Domovinskom ratu. Ondje su, u spomen na žrtve, pročitana imena ubijenih civila te poginulih hrvatskih branitelja, čija su imena uklesana u kameni spomenik s godinama rođenja i pogibije.

Zajednički vijenac položile su obitelji poginulih branitelja i civila te predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije. Vijence su položila i izaslanstva Općine Škabrnja, Samostalnog škabrnjskog bataljuna i UHDDR-a te izaslanstvo Županija, Gradova i Općina te ratnih postrojbi koje su ratovale na području Škabrnje.

Također, žrtvama Škabrnje počast su odali izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH Dragan Lozančić, izaslanstvo predsjednika Hrvatskog sabora na čelu s Antom Sanaderom, izaslanstvo Vlade RH na čelu s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom, izaslanstvo MORH-a i OS-a RH i drugi.

Potom je kod Spomen-obilježja masovne grobnice vijenac položila Zajednica udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.

Na ulazu u Škabrnju, u predjelu Ambar, načelnik Općine Nediljko Bubnjar, kao jedini govornik na komemorativnom skupu, podsjetio je na dane napada na to ravnokotarsko mjesto prije 29 godina i njezine branitelje.

Zahvalio je Vladi i Saboru što su 18. studenoga „proglasili državnim blagdanom, što su prepoznali srce i emociju hrvatskog naroda za dan 18. studenoga. To nije dan frustracije i tjeskobe, nego dan ponosa, duboke emocije i životne snage. Nema uzvišenije osobine i vrijednosti u ljudskom životu od spremnosti dati vlastiti život za slobodu i ljudsko dostojanstvo“ poručio je.

Podsjetio je da je upravo s toga mjesta u Ambaru „prije 29 godina krenula epska i herojska drama u Škabrnji. Postrojbe Jugoslavenske armije, pomognute srpskim dragovoljcima i teritorijalcima, nakon višemjesečnog granatiranja i pucnjave došli su s ogromnom ratnom tehnikom i ljudstvom nadomak Škabrnje i pozvali na navodne pregovore i predaju. Hrabra i ponosna škabrnjska srca, nadahnuta nadnaravnom snagom, nisu se predala, iako su bili svjesni neusporedive sile, moći i tehnike nasuprot sebi. U toj borbi, u žrtvi i krvi branitelja i civila rodila se iskra i plamen buduće hrvatske slobode i pobjede. To su plodovi dana kojega se 18. studenoga sjećamo i obilježavamo, dana koji nam je naša životna baština i popudbina“ rekao je Bubnjar.

Istaknuo je da hrvatski narod ima snagu i razumijevanje, unatoč svim teškoćama, graditi život na temeljima istine, pravde i čovječnosti. „Neka žive Škabrnja i Vukovar, neka nam sretno živi naša Hrvatska“, poručio je na kraju.

Potom je dostojanstveno i s poštovanjem prema žrtvama, Ulicom 18. studenoga 1991. krenula Hodnja – kolona sjećanja prema župnoj crkvi. Prema policijskoj procjeni sudjelovalo je oko 2500 ljudi. Na čelu kolone bio je hrvatski vojnik s raspelom te pripadnici vojnih postrojbi sa stijegovima, državnim i ratnim zastavama.

Sudionica kolone, škabrnjanka Mara Škara, prisjetila se kako je 18. studenoga 1991. bio sunčan dan kao i 29 godina kasnije. Tog je dana preko Hrvatskog radija čula da „Škabrnja gori, Škabrnja je u plamenu. Napadnuta je s tri strane: Biljane – Lišani Tinjski – Zemunik. Tenkovi kreću prema Škabrnji“. Koliko je podmukao i neočekivan bio ulazak četnika u mjesto, pokazuje i da je Mara tog ranog jutra, kao i inače, iz svoje kuće u Škabrnji otišla na posao u tvornicu u Zadar, a onda je čula za te strašne vijesti. „Bila sam na poslu s krunicom i molila: Molim te, Bože, pošalji svoje svete anđele, da im pokažu put kuda će izaći, da ih zlotvori ne ubiju“, prisjetila se Mara.

Među poštovateljima uspomene na žrtvu i stradanje Škabrnje bila je i Ljuba Pelivan iz Splita. „Želim i treba odati počast žrtvama koje su dale svoje živote za našu domovinu i slobodu. Boli me što se to sve olako shvaća. Da bismo gradili suživot, moramo ga graditi na zdravim temeljima. Nas je uvijek zajedništvo izvlačilo iz neprilika. Poruka svima nama: imamo jednu domovinu, to je jedan narod i budimo svi skupa“, poručila je.

U jutro 18. studenoga 1991., srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja koji su hrabro i junački odolijevali napadima, iz podruma i kuća u Škabrnji na brutalan način istjerane su žene, djeca i starci.

Primjer kako je to izgledalo toga dana, opisao je na temelju izjave svjedoka, nadbiskup Puljić u propovijedi tijekom mise koju je predslavio u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Nadbiskup je podsjetio je na strahote koje su pretrpjeli žitelji i branitelji Škabrnje kojih se danas sjećamo s pijetetom i zahvalom, na spaljene, porušene i razorene domove i crkve. Rekao je da su to bili dani velike tjeskobe, tuge i tame, ali ta je žrtva bila zalog stvaranja Domovine i ostvarene slobode.

Istaknuo je značaj priznavanja krivnje počinitelja i kajanja za počinjene zločine, ali i snagu oprosta jer samo tako se može ostaviti prošlost i okrenuti budućnosti. Naglasio je da su uvijek pobjednici oni koji Bogu poklone svoje povjerenje. Podsjetio je na riječi kardinala Franje Kuharića kako je veličina čovjeka u poštivanju drugog te kako nitko nema prava sam uzimati pravdu u ruke, ali i kako je obrana i oslobađanje djelo pravednosti. „Budimo hrabri oprostiti, promičimo duh ljubavi, tolerancije i snošljivosti, a svaki radikalizam odbacujmo“, poručio je mons Puljić.

Zbog epidemioloških mjera, u crkvi su tijekom mise bili su samo predstavnici izaslanstava, Hrvatske vojske i policije, domovinskih udruga te članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila, sveukupno do stotinu nazočnih.

U izjavi za medije nakon mise, mons. Puljić rekao je „budući da smo proživjeli teške dane, sada nam je potrebno donositi i teške odluke, a to nas je poučavao i sv. Ivan Pavao II. i naš veliki učitelj kardinal Franjo Kuharić. Ako želimo gledati naprijed, ako želimo bolju budućnost, moramo se okrenuti budućnosti. Svi segmenti društva moraju raditi na tome da u državi koja je sada slobodna, neovisna i demokratska, vladaju tolerancija, ljubav, praštanje, da vlada zajednička aktivnost za našu bolju budućnost“, potaknuo je nadbiskup.

Upozorio je da žrtva stradalih branitelja i civila „nije vrijedna onoga što se često događa, a to su polarizacija i netrpeljivost. Oni su se borili za slobodu i bolje društvo i u tom duhu upravo to je njihova poruka“, rekao je mons. Puljić.

Misom je završila komemoracija u Škabrnji jer, nije, kao prethodnih godina, održana hodnja sudionika od župne crkve do groblja sv. Luke.

Tijekom višegodišnje okupacije Škabrnje, do oslobođenja u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995., iz Škabrnje je u Domovinskom ratu poginulo 86 branitelja i civila, a još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.

Škabrnjani su oduvijek bili marljivi ljudi koji su bili poznati po plodnim gospodarstvima u poljima i uzgoju stoke. Na komemoraciji u Ambaru uvodno se podsjetilo da su upravo ovi jesenski dani u Škabrnji uvijek bili dani ubiranja plodova njihovoga truda i rada s velikih oranica i njiva. No, 1991., umjesto prebiranja sjemenja i ubiranja plodova, škabrnjsku uvijek obrađivanu ravničarsku zemlju srbijanski agresor i JNA zasuli su granatama, naprasno prekinuli jesenske radove pitomih škabrnjskih poljodjelaca i protjerali ih s njihovih ognjišta.