„Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem“ riječi su ulazne pjesme koje nas uvode u euharistiju 4. nedjelje došašća koju prepoznajemo i pod imenom nedjelja Rorate (Rosite) – po prvoj riječi ulazne pjesme…

Kao što je tijekom povijesti srijeda trećeg tjedna došašća bila posebna, tako se i u četvrtom tjednu u srednjem vijeku misa koja bi se slavila u srijedu nazivala Missa aurea beatae Mariae, a misa se u Rimu toga dana slavila u bazilici Marije Velike u kojoj se na poseban način ističu prizori Navještenja. U istom tom razdoblju u Španjolskoj, Galiji i sjevernom dijelu Apeninskog poluotoka, ove nedjelje slavila se svetkovina Gospodinove Majke – solemnitas dominicae Matris čiji sadržaj je bio misterij utjelovljenja Riječi u krilu Blažene Djevice Marije. Tako su i misni obrasci ove nedjelje usmjereni na skori Kristov dolazak.

Inače, u starim liturgijskim knjigama ova nedjelja označena je kao domenica vacat – prazna nedjelja jer joj je prethodila misa ređenja s postajom u bazilici sv. Petra, a sve se zaključilo misom zornicom i nedjeljnom liturgijom časova. Osim toga, bdjenja su od 8. stoljeća preuzimala obrazac od subote, a nedjelja je pak bila obilježena postajnom crkvom (bazilikom) i svojim vlastitim obrascem, a dio obrazaca bi se preuzeo od svetkovine koja je prethodila nedjelji.

Tako je i ova nedjelja jedan dio obrasca preuzela od srijede kada se, kako je rečeno, slavilo Gospodinovo utjelovljenje. Čitala se Prva poslanica Korinćanima svetoga Pavla koja je upućivala na Gospodinov dolazak na kraju vremena: „zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga“ (1 Kor 4, 5). Postaja ove nedjelje bila je u bazilici Svete dvanaestorice apostola, a ujedno se slavio i spomendan sv. Eugenije, mučenice, čije se relikvije čuvaju u spomenutoj bazilici.

Predviđene pjesme za ovu nedjelju prolazile su kroz određene promjene. Najprije, u 8. stoljeću, bile su preuzete od subote, a tijekom 9. stoljeća od srijede, osim teksta za prinos darova Ave Maria i teksta „Dođi, Gospodine, i nemoj kasniti“ za Aleluju koji je u 10. stoljeću zamijenio Jubilate danas predviđen u osmini prije Bogojavljenja.

Gledajući iz današnje perspektive, sadržaj misnog obrasca, kao i Evanđelje o navještenju (Lk 1, 26 – 38) nije se mijenjao, odnosno sve molitve, počevši od ulazne pjesme, sve do popričesne, prožete su otajstvom Gospodinova utjelovljenja. Zanimljivo je napomenuti da Crkva svakoga dana prilikom Anđeoskog pozdravljenja moli zbornu molitvu današnje nedjelje, a njezinim tekstom završavamo ovu seriju kratkih tekstova o vremenu došašća:

Gospodine, po anđelovu smo navještenju
upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina.
Molimo te: ispuni nas svojom milošću
i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća.

Korištena literatura:

• Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, Zagreb, 2008.
• Rimski misal obnovljen prema odluci Svetog ekumenskog sabora drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Treće hrvatsko izdanje dopunjeno i ponovljeno prema drugom tipskom izdanju (dotisak), Zagreb, 2012.
• Božanski časoslov obnovljen prema odluci Svetoga ekumenskog sabora II. vatikanskog a proglašen vlašću pape Pavla VI. Časoslov Rimskog obreda I. Božićni ciklus liturgijske godine. Vrijeme došašća. Božićno vrijeme, Zagreb, 1996.
• M. Righetti, L`anno liturgico nella storia – nella Messa – nell`Ufficio, Milano, 1969.
• A. J. Chupungco, Scientia liturgica. Manuale di Liturgia. Tempo e spazio liturgico, Cassale Monferrato, 1998.

Tekst pripremio: liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko