Na početku je nadbiskup pozvao vjernike da dopuste da otajstvo Božića zahvati njihovu nutrinu kako bi u duši osjetili božićnu radost, radost jer je Bog odlučio postati s nama Bog, čovjek, a onda nakon mise postati glasnici te božićne radosti, i životom i  riječima.

Nastavljajući u propovijedi promišljanje nad božićnim danjim misnim čitanjima nadbiskup Uzinić ih je povezao s onima od mise polnoćke u čijem središtu je bilo Dijete koje se rodilo, Sin koji je darovan. U ovoj misi se putem čitanja ulazi u otajstvo, protumačio je, i dobiva se odgovor na pitanje tko je to dijete i zašto je ono izvor takve radosti koja i nas poziva da budemo glasonoše te radosti svima koje susrećemo, svim narodima sve do krajeva zemlje.

Drugo čitanje (Heb 1, 1-6) i evanđelje (Iv 1, 1-18) su ponudili odgovor na to pitanje. Čitanje iz poslanice Hebrejima kaže kako je Bog kroz povijest više puta i na više načina govorio ocima – govori i danas kroz stvorenu stvarnost – po prorocima, a u ove dane je progovorio u Sinu. O Božiću se dogodio radikalan iskorak jer je u te dane Bog progovorio nama u Sinu, kazao je nadbiskup te nastavio tumačiti tko je taj sin i u čemu je razlika citiravši misli iz drugog čitanja. On je prvorođenac, onaj pred kojim se trebaju pokloniti svi anđeli jer je uzvišeniji od njih, ima veće ime od svih njih, naveo je, uz ostalo, nadbiskup. To otajstvo se produbljuje u prologu evanđelja po Ivanu u kojem autor sažima bit o tome tko je to dijete i zašto je važno njegovo rođenje i koje posljedice za nas mogu biti ako ga prihvatimo. To otajstvo autor opisuje slikovitom izričajem, to dijete kojem danas slavimo rođendan, naziva Riječ, za koju kaže da je bila u Bogu i da jest Bog, objasnio je nadbiskup. To je Riječ koju je Bog izgovorio na početku stvaranja i po kojoj je sve stvorio, te sve što je bilo i postoji, postoji po toj Riječi.

U Ivanovom proslovu izraz Riječ se ponavlja više puta, a ta Riječ je nazvana Svjetlom, i to Svjetlom istinskim koje prosvjetljuje svakog čovjeka.  Zašto je važna ta Riječ koja bijaše kod Boga i koja bijaše Bog?, upitao se nadbiskup te objasnio da je to zbog toga što je po njoj sve stvoreno, ali i zbog toga što je progovarajući tu Riječ i dozvolivši da ona među nama tijelo postade, Bog „osvijetlio sve što postoji“. „Kroz ono što je ta Riječ govorila dok je boravila među nama, osvijetlio je sve otajstvom svoga evanđelja“, rekao je mons. Uzinić te istaknuo: „Nema ničega što na ovoj zemlji postoji, nema nijedne situacije, uključujući ovu situaciju vremena u kojem sada živimo, a da ta Riječ koja je progovorila evanđelje, ne može i ne daje odgovor na sva pitanja koja se postavljaju. Događa se, uvijek ponovno, da ta Riječ koja progovara evanđelje, osvjetljava i daje smisao svemu, pa i, ponavljam, situacijama poput ove u kojoj trenutno živimo.“

Preduvjet za to jest prihvatiti tu Riječ, na što je nadbiskup Uzinić pozvao sve one koji su fizički ili duhom sudjelovali na ovom božićnom misnom slavlju. „Onima koji prihvate Isusa, koji prihvate Riječ koja je tijelom postala, koji prihvate Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji je došao na svijet, koji prihvate Isusovo evanđelje Bog podaje moć da postaju djeca Božja. Onima koji vjeruju u Isusa, koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi ni od volje tjelesne, ni od volje muževe nego od Boga, on daje moć da mogu razumjeti svaku situaciju i da ih nijedna situacija pa ma kako bila teška ne može udaljiti od istinske radosti koju nam je Bog objavio po stvorenoj stvarnosti, govorio po prorocima, a na konačan način progovorio po svom Sinu, po kojemu je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.“

Nadalje je nadbiskup kazao kako biti oni koji su prihvatili ovu istinu, koji su dotaknuti ovim otajstvom znači prihvatiti ne samo Isusa kao takvog nego i prihvatiti njegovo evanđelje i živjeti u skladu s njim. Dodao je da to znači prihvatiti onaj vrijednosni sustav koji nam je Riječ koja je tijelom postala i živjela među nama pokazala svojim primjerom, ali i izgovarala onim riječima kojima nam se obraćala i koje su sadržaj evanđelja.

„To prihvaćanje koje nas mijenja i čini da u svom životu usvajamo Isusov vrijednosni sustav, znači i poslanje“, ustvrdio je mons. Uzinić. Objašnjavajući koje je to poslanje kazao je kako je to poslanje svojim životima i riječima progovarati o tom drugima, počinjući od onih s kojim živimo pa sve do krajeva zemlje. Prihvatimo ovaj izazov!, pozvao je nadbiskup zaključivši da bi se tako i ovom vremenu, koje je takvo kakvo jest, i na ovom našem prostoru, gledajući na nas kršćane, Crkvu, svakog pojedinca ali i zajednicu, moglo govoriti ono što je prorok Izaija govorio u svom vremenu: Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću.

Na misi su suslavili ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije don Josip Lebo i bivši katedralni župnik don Stanko Lasić, a pjevanje je animirala voditeljica katedralnog zbora prof. Maja Marušić. Nakon mise nekoliko članova zbora s voditeljicom zahvalilo je mons. Uziniću za svih deset godina služenja Dubrovačkoj biskupiji te su mu darovali dar za uspomenu na kojem su napisali i prigodne stihove.

Unatoč ograničenjima sudjelovanja vjernika na božićnim misama božićna radost se ipak mogla osjetiti, a umjesto uobičajenih načina čestitanja vjernici su se snašli i s onim preporučenim za vrijeme pandemije.

Misa je putem medija prenošena na daljinu za sve one vjernike koji zbog epidemioloških preporuka nisu išli na božićna misna slavlja.