Kriza je vrlo teško stanje nakon kojeg se očekuje ili razrješenje ili katastrofa. U kriznoj se situaciji osoba susreće s opasnostima koje ne može razriješiti poznatim načinima rješavanja problema, što može izazvati poteškoće na kognitivnom, ponašajnom, emocionalnom i tjelesnom planu. Psihološka otpornost je sposobnost dobre prilagodbe na objektivno teške životne okolnosti. Ono što otporne pojedince razlikuje od neotpornih je njihov pristup nepovoljnim situacijama. To ne znači da otporni pojedinci ne doživljavaju neugodne emocije već ih afirmiraju, znaju s njima upravljati i prilagoditi se. Čimbenici koji određuju kakav će biti ishod izloženosti krizi su osobine ličnosti, način suočavanja sa stresom, obrambeni mehanizmi, uvjerenja o prirodi stresora, slika o sebi, optimizam ili pesimizam osobe, razina socijalne potpore, ranija psihička oboljenja. Svaka kriza je novi zadatak, prilika za otkrivanje pravih vrijednosti i smisleno djelovanje. Ako znamo „zbog čega“ ili „zbog koga“ nešto podnosimo, svaka se kriza i patnja lakše prebrodi. Kriza nas prisili da oslobodimo kreativnost koja je bila uspavana. Svaka situacija pa i kriza, ima neki smisao, ima nešto dobro za što treba biti zahvalan. Razina zahvalnosti koju nosimo u sebi odgovara zadovoljstvu vlastitim životom. V. Frankl, tvorac logoterapije govori o „patnji zbog nedostatka smisla“ tj. o „egzistencijskom vakuumu“ i tvrdi da je ovo jedan od glavnih uzroka tjeskobe suvremenog čovjeka, navela je u predavanju dr. Sisek-Šprem.