U propovijedi je protumačio liturgijsku povijest nastanka „Nedjelje pravovjerja“, koja je uvedena u liturgijski kalendar u kontekstu velike ikonoboračke krize u Crkvi tijekom 8. i 9. stoljeća. Crkva se suočila s pitanjem kako shvatiti biblijsku zapovijed da se ne prave likovi nevidljivoga Boga, što je u židovskoj i islamskoj tradiciji strogo zabranjeno, a kršćani su živjeli u bliskom okruženju tih dviju velikih abrahamovskih tradicija. Crkva se uvijek oslanjala na vodstvo Svetoga Duha koji joj je obećan i preko svojih pastira i svetih sabora rješavala razna pitanja s kojima se u povijesnom hodu susretala. Tako je crkveni sabor potaknut Svetim Duhom odredio da se smiju praviti likovi Krista, Bogorodice i svetih jer je i sam Gospodin sebe dao vidjeti u liku čovjeka u Isusu Kristu i na taj način sebe „opisao“.

Međutim, vjerni biblijskoj zapovijedi, sveti su oci naglasili i kao pravilo postavili nauk da se kršćani ne klanjaju svetim ikonama i likovnim prikazima na način da bi se klanjali ili štovali drvo ili predmet na kojem je lik prikazan, jer istinsko klanjanje i štovanje pripada jedinomu Nevidljivomu i Svetomu Bogu, već iskazuju čast i poštovanje onome koga lik ili ikona prikazuje. Ikona služi tako kao prozor u duhovni svijet.

„Mi poštujemo osobe ili događaj kojega ikona prikazuje, a ne samu materiju ikone. Primjer značenja svetih ikona i slika bila bi na primjer majka koja u slici djeteta koji je daleko osjeća i doživljava na simboličkoj razini ljubav i blizinu. Tako i mi preko svetih ikona iskazujemo poštovanje i ljubav prema osobama ili sadržajima koji su na njima prikazani. Upravo nam je to htjelo pokazati evanđelje ove nedjelje u susretu Isusa i Natanaela. Natanael pita: Pokaži nam Oca, a Isus odgovara: Tko je mene vidio, vidio je Oca. Dakle, Boga su mogli vidjeti u tijelu i čovještu Isusa Krista u kojem je Bog radi nas ljudi i našega spasenja postao čovjekom, postao vidljivim i opipljivim. Na toj spoznaji počiva nauk Crkve o svetim ikonama“, istaknuo je vladika Stipić.

„Kao kod susreta Isusa i Natanaela, i u naše živote Bog ulazi preko raznih susreta i događaja. Netko je susreo Boga preko neke osobe, netko preko knjige, nekog iskustva, nekog siromaha, preko susreta sa Svetim pismom, preko ljepote svetog bogoslužja i svetih ikona. Bog uvijek traži čovjeka, uvijek ga želi susresti i nikada ne odustaje od nas. Kao i Natanaela, Bog nas već unaprijed poznaje. I premda nas poznaje i znade i naše slabosti i našu grešnost, nikada ne odustaje i stalno nam prilazi. Zato nam Crkva daje i vrijeme Velikoga posta u pripravi za svetkovinu Uskrsa, da iznova, dublje i ozbiljnije susrećemo Boga, preko molitve, posta, dobrote i ljubavi prema bližnjima. Zato imamo posebna bogoslužja u vrijeme posta, zato imamo post i molitvu – sve kako bi dublje i konkretnije ostvarili susret s Bogom i na koncu kako bi rasli u vjeri i ljubavi i sve više postali ikona Krista, odražavali na sebi njegov lik, bili njegova slika na koju smo i stvoreni“, rekao je vladika Stipić, pozvavši sve da se istinski obnove kao kršćani i kao ljudi u ovo blagodatno vrijeme svete Četrdesetnice.

Vladika Stipić Prvu nedjelju Velikog posta služio je zajedno s katedralnim župnikom o. Mihajlom Simunovićem i eparhijskim kancelarom đakonom Livijom Marijanom.