Crkva nema niti može raspolagati ovlašću blagoslivljanja istospolnih zajednica. Te se blagoslove, prema Kongregaciji za nauk vjere (KNV) koja je u ponedjeljak 15. ožujka objavila Responsum na dubium u vezi s blagoslovom zajednicâ istospolnih zajednica, zato valja „smatrati nedopuštenima“. Stoga svećenicima nije dopušteno blagoslivljati homoseksualne parove koji traže neku vrstu vjerskog priznavanja svoje zajednice. U Responsumu KNV-a (puni naziv na tal. Responsum della Congregazione per la Dottrina della Fede ad un dubium circa la benedizione delle unioni di persone dello stesso sesso) kaže se da je papa Franjo bio obaviješten i „dao svoj pristanak“ na objavljivanje Odgovora i popratnu bilješku koja razjašnjava tekst (Nota explicativa) koje su potpisali prefekt, kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer i tajnik, nadbiskup Giacomo Morandi. Tiskovni ured Svete Stolice također je objavio Članak s komentarom na Responsum ad dubium (na tal. Articolo di commento del Responsum ad dubium).

Izjava se temelji na određenim tvrdnjama i nekim stvarnim praksama. Kongregacija svoj Odgovor smješta u kontekst „iskrene želje za prihvaćanjem i praćenjem homoseksualnih osoba kojima se predlažu putovi rasta u vjeri“, što je izraženo također u Apostolskoj pobudnici Amoris laetitia, koja govori o pomoći koju trebaju oni koji pokazuju homoseksualnu orijentaciju da „razumiju i u potpunosti izvršavaju Božju volju u svojem životu“. Zato treba cijeniti pastoralne planove i prijedloge u tom pogledu, uključujući one koji se tiču blagoslova takvih zajednica.

U odgovoru Kongregacije ističe se da je od temeljne važnosti razlikovati između „osoba“ i „zajednice“. Negativan odgovor na blagoslov zajednica naime ne podrazumijeva osudu pojedinaca koji su njihov dio, koje valja prihvaćati „s poštivanjem, suosjećanjem i osjetljivošću“, izbjegavajući „svaki znak nepravedne diskriminacije“ kako je već napisano u dokumentima Učiteljstva.

U dokumentu se navode i razlozi koji se kriju u pozadini negativnog odgovora. Prvi se odnosi na istinu i vrijednost blagoslovâ i blagoslovinâ. Blagoslovine, kako se navodi u Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium, “su sveti znakovi kojima se – u izvjesnom oponašanju sakramenata – označuje i na prošnju Crkve postiže poglavito duhovni učinci. Po njima se ljudi pripremaju za primanje glavnoga učinka sakramenata i posvećuju se razne okolnosti života” (br. 60). Blagoslovine „ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripravljaju za primanje milosti i raspolažu za suradnju s njome“ (KKC 1670). Da bi se bilo dosljedno naravi blagoslovina, kada se na neke ljudske odnose zaziva blagoslov, potrebno je – uz ispravnu nakanu onih koji u njemu sudjeluju – da ono što se blagoslivlja objektivno i pozitivno bude usmjereno na to da primi i izrazi milost sukladno Božjem naumu upisanom u stvaranje i potpuno objavljenom od Krista Gospodina. Odnosi, pa bili oni i stabilni, „koji uključuju spolne radnje izvan braka“ –  što znači, izvan „neraskidive zajednice muškarca i žene“ otvorene prenošenju života – ne odgovaraju „Božjem planu“, čak ako su u tim odnosima prisutni „pozitivni elementi“. To se ne odnosi samo na istospolne parove, nego i na zajednice koje uključuju izvanbračne spolne radnje, pojašnjava se u Odgovoru Kongregacije za nauk vjere.

Drugi razlog negativnog odgovora jest opasnost da se blagoslov istospolnih zajednica pogrešno poveže s blagoslovom sakramenta ženidbe.

U Odgovoru KNV-a zaključuje se napomenom da Odgovor na dubium ne isključuje „blagoslove dane pojedincima s homoseksualnim sklonostima koji jasno pokazuju volju za životom u vjernosti objavljenim Božjim planovima“, dok se proglašava nedopustivim „bilo koji oblik blagoslova koji teži priznavanju njihovih zajednica kao takvih“.

„Iz gore spomenutih razloga Crkva nema niti može raspolagati ovlašću blagoslivljanja istospolnih zajednica u gore navedenom smislu“, ističe se u zaključku Responsuma.