Zbog pandemije covida-19 pobožnost nije održana kako je to bilo uobičajeno, nego su stazu propješačili predstavnici zajednica i udruga. Ovogodišnji križni put bio je posvećen Godini sv. Josipa. Tekst je pripremila članica AKD-a „Jeronim“ vjeroučiteljica i katehistica Maja Šimičić Roksandić te je dostupan na službenoj mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije, a na Nedjelju Muke Gospodnje bit će objavljen kao videozapis na Youtube kanalu i Facebook stranici Riječke nadbiskupije.

Dio teksta glasi: „Gospodine, donosimo Ti sve ljude koji su se preporučili u molitve. Samilosno pogledaj na molbe onih koji nemaju druge nade do li Tebe. Posebno te molimo za one kojima se bliži smrtni čas. Po našim ih molitvama dotakni i privuci sebi, kako bi svi koji s Tvojim imenom na usnama napuste ovaj svijet, mogli zajedno s Tobom ustati na život vječni.“

Dvadesetpetero hodočasnika, predstavnika vjerskih zajednica i udruga, bogoslovi i trsatski novaci, nakon molitve iz molitvenika „Brašno duhovno“ (Nikola Hermon, 1693.) koju su izmolili ispred Čudotvornog raspela u katedrali sv. Vida, uputili su se poznatom stazom: riječkom ulicom Kalvarijom, Svetom Katarinom, preko Velog Vrha do Donje Drenove gdje su u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske slavili misu. Euharistiju je predslavio riječki nadbiskup Ivan Devčić u zajedništvu s povjerenikom za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Josipom Pendom, studentskim kapelanom fra Ivanom Dominikom Iličićem i đakonom Lukom Klaricom koji je uputio poticajnu homiliju.

Vlč. Klarica istaknuo je rečenicu: „Sva djela koja činimo, ako u trenutku naše smrti ne budu imala vrijednost pred Bogom, nebitna su bez obzira koliko nama tada bila vrijedna.“ To znači da u životu možemo započinjati poslove, ali ako se ne zapitamo: „Bože, ovo što sada činim, je li vrijedno u tvojim očima? Je li to Tebi milo?“ – sve to postaje bezvrijedno, rekao je propovjednik.

„Postaje bezvrijedno ako su naša djela zaogrnuta sebičnošću, a osobito krivom pobožnošću. Molitva krunice, odlasci na misu ili pobožnost križnog puta bezvrijedni su ako imaju sebičnu svrhu, ako ih personaliziramo na način da to činimo samo radi svoje sreće ne dopuštajući Bogu da djeluje, da bude uključen. Zbog toga Isus kaže da nam je život kao pšenično zrno. Bog zna da smo ranjivi i da su važni trenuci umiranja u sebi kako bismo mogli djelovati u ljubavi.“

Govoreći o rečenici u evanđeoskom ulomku pete korizmene nedjelje: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac“, vlč. Klarica kazao je da „Otac“ časti križem jer je križ direktni lijek protiv ljudske naravi i sebičnosti. Križ je uvijek u funkciji ljubavi i križevi koje Bog svakodnevno šalje kroz različite životne situacije, potiču na odricanje od onoga za što se grčevito drži i oslobađanje od straha napuštanja nebitnoga. Križ osposobljava čovjeka voljeti i treba moliti Boga da mu podari ljubav prema križu, a time i ljubav prema bližnjemu. Najveći križ jest umrijeti bez križa, istaknuo je.

Na kraju slavlja nadbiskup Devčić zahvalio je organizatorima i hodočasnicima Riječkog planinarskog križnog puta na svjedočanstvu vjere. Važno je s kakvom ljubavlju izvršavate ovu pobožnost posvećenu Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Važno je prepoznajete li vrijednost muke koju je Krist podnio za nas i naše spasenje, rekao im je.

U nastavku je podržao trud svih koji sudjeluju u održavanju tradicije Riječkog planinarskog križnog puta i istaknuo je važnost da se ta pobožnost u budućnosti nastavi. Pandemija koronavirusa nas je udaljila jedne od drugih, ali uvijek treba misliti i vjerovati: „Ako je Gospodin s nama, tko će protiv nas?“ Neka ovi milosni dani koji su pred nama, svima daju poticaj da se približimo Bogu, a na taj način ćemo i jedni drugima, rekao je nadbiskup Devčić.

Ovogodišnju pobožnost Riječkog planinarskog križnog puta predvodio je povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Josip Pende koji je na Svetoj Katarini ispred istoimene kapele održao duhovni nagovor. Na Velom vrhu hodočasnike je kod kapele dočekao župnik Donje Drenove vlč. Dražen Volk, a po silasku do staroga drenovskog groblja na kojemu se nalazi grob mons. Gabrijela Bratine, hodočasnici su se pomolili za nekadašnjeg donjodrenovskog župnika koji je godinama hodočasnike dočekivao na Velom vrhu i s njima se spuštao do župne crkve na Donjoj Drenovi gdje je slavljena misa.