Zbog epidemioloških razloga izostala je svečana procesija gradom. Grančice su blagoslovljene na ulazu u katedralu. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića.

Muku Gospodina našega Isusa Krista po Marku recitirali su župljani, sa župnikom koji je imao ulogu Isusa. Župnik Vazgeč slavio je svečano euharistijsko slavlje i  i uputio sljedeću propovijed:

„Potresno je i uvijek živo izvješće o Muci našega Gospodina Isusa Krista. To je zapravo, izvješće o njegovoj beskrajnoj ljubavi kojom je na sebe preuzeo sve patnje i poniženja cijelog čovječanstva kako bi nas oslobodio od našega zla i grijeha i darovao nam vječnu sreću.

Prorok Izaija u svom proročkom viđenju gleda pravednika koji je došao na svijet ispuniti volju Očevu; on će i umrijeti za Ljubav i Istinu ako treba. Okrutno ga zlostavljaju, ali on lica ne skriva od pogrda i pljuvanja (Iz 50, 6), ne bježi od boli i od ponižavanja.

Blaženi Stepinac nije se bojao umrijeti za Boga, za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, za istinu

Pošten čovjek svog lica nikada ne skriva. Često gledamo na televiziji kako optuženici pokriju lice rukama ili prebace odjeću preko glave da ih kamere  ne snime i ljudi ne prepoznaju.  Pravedan čovjek, naprotiv, i kada ga najgrublje optužuju i ponižavaju, stoji uzdignuta čela i ne skriva svog lica. Sjetimo se kako je blaženi Alojzije Stepinac uspravno stajao na sudu kada su ga komunističke vlasti krivo optuživale i sudile. Stajao je uspravno kao svijeća i gledao smjelo svoje tužitelje koji su nemilosrdno ubijali one koji su slijedili istinu. Nije se bojao umrijeti za Boga, za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj, za istinu, pa je smireno i ponosno izjavio: „Moja je savjest čista”.

Sveti Pavao u Poslanici Filipljanima opisuje Isusa koji se ponizio do krajnjih granica i uzeo lik sluge. On postaje poslušan do sramotne smrti na križu. No, upravo zato što je sve to mirno na sebe preuzeo za nas, Otac Nebeski ga uzvisuje. Daje mu slavu, poklonit će mu se ‘svako koljeno’ i priznati: onaj poniženi Isus jest Gospodin Bog i sve će biti podloženo njegovoj vlasti.

Sva su Božja djela živa i vječna, ona se događaju i danas

Navještaj Muke Isusove vrhunac je bogoslužja Cvjetne nedjelje. Pred našim očima podiže se zavjesa i otvara stvarnost najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem i Kalvarija. Glumaca nema, sve je stvarno. Nije to samo povijesni događaj, to je mnogo više. Sva su Božja djela živa i vječna. Ona se događaju i danas. Sve su to trajno stvarni događaji Isusovog života, tajne boli koja je otkupila grijehe cijeloga svijeta i uvijek gori.

Isus svečano ulazi u grad Jeruzalem, svi ga slave i kliču mu: ‘Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!’ (Lk 19, 38).

No, isti ti ljudi, samo nekoliko dana poslije toga, odbacit će ga, osuditi i ubiti. Danas ga slave, a sutra će ga ubiti! Kako su nepostojane ljubav čovjekova i radost ovoga svijeta! Isus u svojoj smrtnoj muci nalazi snage reći Ocu, za nas: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’ (Lk 23, 34b). Samo Majka i Ljubljeni učenik ostaju s njim! Tu je utjeha hrabre Veronike i Cirenac koji u početku prisilno, a poslije rado  pomaže Isusu nositi križ.

Živimo u svijetu mračnom od zla i grijeha, od tuge i boli koju mnogi nepravedno trpe

Gdje smo mi? Gdje smo danas? Ima Ii u nama imalo ljubavi ovih malobrojnih koji su ostali uz Isusa? Zar nismo, dok smo slušali ovo potresno izvješće Muke, osjećali kako i mi sudjelujemo u događajima od prije dvije tisuće godina? Ne, mi nismo tu bili samo kao nijemi promatrači. Bili smo u toj Muci na njegovim leđima i u njegovim suzama tada u Jeruzalemu, prije malo više od dvije tisuće godina. Pogađa li nas sada, dok slušamo svete riječi Njegove Muke, svaka riječ protiv Isusa kao da je protiv nas samih izrečena?

Živimo u svijetu mračnom od zla i grijeha, od tuge i boli koju mnogi nepravedno trpe. Neprestano slušamo izvješća o ratovima, gladi, progonima i svakovrsnom nasilju. Postoji li opasnost da se na to naviknemo, da postanemo neosjetljivi na muku, na trpljenje, na smrt drugih ljudi?!

Sve ovo što se dogodilo prije malo više od dvije tisuće godina zapisano je za nas. Nismo mi izvan te drame. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. Isus u ovom i ovakvom svijetu djeluje i živi te uzima na sebe naše boli i umiranje. On nije umro samo za one ljude nekada davno. Umro je on i za nas, trpio za nas i uskrsnuo za nas. Danas to više nije Jeruzalem. Danas trebamo prepoznati Isusa u našoj obitelji, gradu, domovini. Brojne maslinove grančice koje vjernici nose u crkvu i iz crkve znače mir i blagoslov. Taj mir i blagoslov trebamo pronositi svojim svjedočanstvom.

Isuse, daj nam milost iskrenog predanja i sjedinjenja s tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života

Isuse, molimo te, neka se osjeti radost tvoga pohoda u našemu gradu i neka ljudi dožive mir u srcu! Neka tvoj mir dođe u svaku savjest, svaku obitelj, grad i mjesto, u naš narod i u cijeli svijet!

Isuse, ti više ne trpiš na Kalvariji. Ti trpiš u nama i među nama. Trpiš u trpljenjima mnogih. Prisutan si u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako ljudi oko nas trpe zbog naših grijeha i naše okrutnosti, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja je tebe osuđivala i razapinjala. Oni nisu znali što čine, a mi dobro znamo što činimo griješeći.

Isuse, daj nam milost iskrenog predanja i sjedinjenja s tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života i pomozi nam da srcem sudjelujemo u svim liturgijskim događajima Velikog tjedna te da, iskreno proživljavajući dramu tvoje beskrajne ljubavi, svi postanemo bolji! Amen.“

Župnik Vazgeč je na kraju pročitao oglase za mise i obrede u Velikom tjednu i na Uskrs te sve župljane pozvao na sv. ispovijed za koju će upriličiti  svakog dana.