Molitva je organizirana u kontekstu Godine sv. Josipa (8. prosinca 2020. – 8. prosinca 2021.) i uoči početka Tjedna molitve za duhovna zvanja koji se ove godine zaključuje 25. travnja proslavom 58. svjetskog dana molitve za zvanja.

Susrete su predvodili fra Bojan Rizvan, OFM i s. Marijana Mohorić, SCJ. Online molitveni susret održavao se putem aplikacije Skype od 20 do 21 sat. Time je bilo omogućeno svima koji to žele i imaju mogućnosti uključenja sudjelovati u molitvi i promišljati o tri bitna obilježja života sv. Josipa, koje je u svojoj poruci za 58. svjetski dan molitve za zvanja na temu „Sveti Josip: san o pozivu“ u posebnoj godini posvećenoj sv. Josipu, na poseban način istaknuo papa Franjo. To su: san, služenje i vjernost. U okviru tih ključnih riječi svaki susret imao je svoj molitveno-meditativni tijek s naglaskom na aktualizaciji poruke za razlučivanje i življenje osobnog poziva po primjeru i zagovoru sv. Josipa. Osim duhovnog nagovora fra Bojana Rizvana koji je navedene teme povezao s evanđeoskim zavjetima poslušnosti (san), siromaštva (služenje) i čistoće (vjernost), susreti su se sastojali od trenutaka sabranosti i osobne molitve. Sudionicima je bilo omogućeno i uključenje u oblikovanje osobnih molitvenih nakana, te zajedničku molitvu Krunice sv. Josipu. Na poseban način u tom kontekstu podijeljeno je iskustvo uslišanja po zagovoru sv. Josipa u životu i djelovanju službenice Božje Marije Krucifiske Kozulić (Rijeka, 1852. – 1922.) koja mu se dnevno utjecala u svim svojim životnim situacijama, napose u potrebama oko posluživanja najpotrebnijih, i kad god mu se utekla posvjedočila je: „Pomoć je stigla s neba!“ Potaknuti tim iskustvom, treći dan trodnevnice svi sudionici izmolili su Posvetu sv. Josipu, a kako bi je mogli što konkretnije provoditi u život za kraj su svim sudionicima podijeljena četiri duhova savjeta o. Louisa Lallemanta za duhovno uvježbavanje nasljedovanja puta kreposti po primjeru sv. Josipa.

Papa Franjo u poruci za 58. svjetski dan molitve za zvanja ističe kako sv. Josip: „Nije gubio vrijeme uzrujavajući se zato što su stvari krenule nizbrdo kako ne bi zanemarivao one koji su mu povjereni. Ta budna i brižna skrb znak je plodonosnog poziva. To je svjedočanstvo života dotaknutog Božjom ljubavlju. Kako samo lijep primjer kršćanskoga života dajemo kada ne težimo uporno ostvarenju vlastitih ambicija i kada ne dopuštamo da nas paralizira žal za nekim prošlim vremenima, nego posvećujemo brigu onomu što nam Gospodin, po Crkvi, povjerava! Tada Bog izlijeva na nas svojega Duha, njegovu stvaralačku snagu, te čini divne stvari, kao u Josipu“.