U homiliji biskup Večerin, koji je drugi nasljednik biskupa Zvekanovića na subotičkoj biskupskoj katedri, istaknuo je posebno Zvekanovićevo djelovanje na organizaciji rada biskupijskoga maloga sjemeništa, osvrnuvši se na gotovo stogodišnju povijest crkvenoga školstva u Bačkoj. „Biskup Matija je s najvećim žarom promicao duhovna zvanja. Bačka apostolska administratura nikada nije imala svoje bogoslovno sjemenište. Dječačko sjemenište je ustanovio biskup Lajčo Budanović 1924. godine. Sjemenište je bilo u Subotici, a sjemeništarci su stanovali po kućama u gradu, dok su školu pohađali u gradskoj gimnaziji. Dio sjemeništaraca je stanovao u župnom domu Župe svetoga Stjepana u Senti. Školske 1925./26. godine je otvoreno sjemenište u nekadašnjem nadbiskupskom sirotištu u Baču, a 1928./29. godine sjemeništarci su svoj odgoj i obrazovanje nastavili kod isusovaca u gimnaziji u Travniku. To se stanje zadržalo do 1938. godine, kad je u Subotici kupljena velika zgrada za sjemenište ‘Paulinum’. Predavanja za 110 tadašnjih sjemeništaraca su bila u gimnaziji. Kada je izbio Drugi svjetski rat sjemenište je pretvoreno u đački dom, gdje su s budućim bogoslovima stanovali i drugi đaci. Godine 1944. zgradu sjemeništa Paulinum je zauzela vojska za vojnu bolnicu. Poslije su se smjenjivale različite ustanove sve do 1958. godine, kad je zgrada nacionalizirana. Biskup Zvekanović je ipak riješio pitanje sjemeništa. Godine 1962. je u domu biskupije osnovao sjemenište Paulinum. Kamen temeljac blagoslovio je 1. rujna 1963. godine, a 30. lipnja 1965. godine je potpuno dovršena zgrada“, kazao je biskup Večerin.

Propovijed je zaključio mislima kardinala Franje Kuharića izrečenim u homiliji na pogrebnoj misi za Zvekanovića. Kardinal Kuharić je posebno istaknuo kako je on „bio biskup biskupije u kojoj se susretao s toliko različitosti u jeziku, u narodnostima… te „je zaista morao izabrati geslo ‘Biti svima sve‘. Biti svima sve može samo čovjek prožet vjerom, koji zaista živi od vjere. Ta vjera je nadahnuće njegova srca da ljubi. Jer ljubi Boga, ljubi svakog čovjeka. Ta vjera mu je nadahnjivala mudrost i strpljivost… Što bi nam poručio: Budite jedno srce i jedna duša. Zakonite razlike koje izražavaju identitet svakog čovjeka i svakog naroda ne smiju biti razlog sukoba nego poziv na suživot u poštovanju, u pravednosti, u slobodi, i konačno u ljubavi“.

Matija (Matiša) Zvekanović rodio se 1913. godine u Subotici. Bogoslovlje je studirao u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1937. Od strane tadašnjeg bačkog apostolskog administratora biskupa Lajče Budanovića. Kao svećenik djelovao je u Đurđinu, subotičkom predgrađu Aleksandrovo, Monoštoru, te u župi Isusova Uskrsnuća u Subotici, gdje je bio prvi župnik. Za naslovnog biskupa Burce imenovan je 13. studenog 1955. Biskupsko posvećenje primio je 25. veljače 1956. po rukama beogradskog nadbiskupa Josipa Antuna Ujčića, a suposvetitelji su bili kardinal Franjo Šeper i biskup Stjepan Bauerlein. Od smrti biskupa Budanovića, 1958. do 25. siječnja 1968. bio je bački apostolski administrator, a te godine administratura je izdignuta na razinu biskupije, čijim je prvim biskupom bio do 25. travnja 1989., kada je umirovljen, a dvije godine kasnije i preminuo. Pokopan je u subotičkoj bazilici Sv. Terezije Avilske. Celebranti mise zadušnice o tridesetljetnoj obljetnici njegaova preminuća su se pomolili na njegovom grobu.