Dr. Miroslav Akmadža za gostovanja na HKR-u 3. studenoga 2020. godine gdje je predstavio svoju nagrađenu knjigu o kardinalu Kuhariću / Foto: HKM

Dan HAZU-a slavi se u spomen na 29. travnja 1861. kada je Hrvatski sabor, na prijedlog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, donio odluku o osnutku Akademije, no ove je godine, kao i 2020., zbog pandemije koronavirusne bolesti izostala tradicionalna svečana sjednica s dodjelom Akademijinih nagrada. Umjesto toga predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt u atriju Akademijine palače objavio je imena dobitnika nagrada za 2020. U prigodnom govoru osvrnuo se na dosadašnjih 160 godina Akademije. „Kao 18. Akademijin predsjednik želim odati duboku zahvalnost generacijama naših članova, velikana hrvatske znanosti, umjetnosti i kulture, koji su gradili našu Akademiju, a ujedno gradili i hrvatski nacionalni identitet i društvo svojim znanstvenim dostignućima i umjetničkim djelima, otkrivajući hrvatsku znanost i umjetnost Europi i svijetu“, rekao je.

„Vjerna svom utemeljitelju, Akademija od 1861. pa sve do danas služi razvoju i boljitku svih građana hrvatskog društva, zahvaljujući prije svega društveno priznatom stvaralačkom i moralnom autoritetu njenih članova, nekad i danas. Odvojenost od svake vlasti omogućuje Hrvatskoj akademiji slobodnu prosudbu o svemu, bez političkog i bilo kojega drugog nepoželjnog utjecaja. Ona je zbog toga svijest i savjest hrvatske nacije u najširem smislu“, dodao je predsjednik HAZU-a.

„U proteklih 160 godina Akademija je svjedočila urušavanjima velikih carstava i niza nametnutih državnih tvorevina. Dočekala je Republiku Hrvatsku i trajno usvojila hrvatsko ime, kao vodeća povijesna institucija u skrbi za hrvatski nacionalni identitet. Saborska odluka od 29. travnja 1861. prekretnica je u razvoju hrvatske znanosti, umjetnosti i kulture, ali i važan datum u procesu formiranja moderne i samosvojne hrvatske nacije.“

„U poslanju Hrvatske akademije je promicati jedinstvo nacije bez podjela njezinih građana po bilo kojoj osnovi, prema potrebnom napretku u svim područjima života na hrvatskom etničkom prostoru“, kazao je akademik Neidhardt.

Među desetero nagrađenih su prof. dr. sc. Miroslav Akmadža za knjigu Franjo Kuharić: Kardinal i vlast i dr. sc. Vera Blažević Krezić za knjigu Književnimi radnjami za Crkvu i Domovinu. O novocrkvenoslavenskome jeziku Parčićeva misala iz 1893.

U deplijanu HAZU-a objašnjene su dodijeljene nagrade.

„U nizu kapitalnih znanstvenih ostvarenja u istraživanju povijesti crkveno-državnih odnosa u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata knjiga Franjo Kuharić: kardinal i vlast, autora prof. dr. sc. Miroslava Akmadže, rezultat je njegova trinaestgodišnjeg istraživanja. Ujedno je to vrhunac njegovoga istraživanja odnosa Crkve i države u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća.“

„Ta je akribija ono što knjigu izdvaja i zapravo pokazuje hvale vrijednu utemeljenost u relevantnim povijesnim izvorima i arhivskoj građi pohranjenoj u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i sličnim arhivima u Sarajevu i Beogradu. Fundus gradiva nasljeđe je nekadašnjih republičkih vjerskih komisija te izvori iz fonda Službe državne sigurnosti, Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova SR Hrvatske. Akmadža je spomenutim izvorima, a posebice izvješćima suradnika jugoslavenskih tajnih službi, pristupao s maksimalnom znanstvenom opreznošću.“

„Autor je razumljivo koristio i izvore nastale djelovanjem Katoličke Crkve, prvenstveno izvore iz Nadbiskupijskih arhiva u Zagrebu. Pritom je kao prvorazredan neistražen izvor koristio Kuharićev osobni dnevnik da bi se dobila realna predodžba. U knjizi je prikazan i odnos s novim demokratskim vlastima, posebice s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom, ali i s drugim akterima političke oporbene scene. Autor je prikazao Kuharićev odnos i sa Svetom Stolicom, posebice njegov izrazito blizak odnos s papom Ivanom Pavlom II koji je tijekom previranja u burnim osamdesetim godinama 20. stoljeća pružao veliku potporu. Knjiga prof. dr. sc. Miroslava Akmadže Franjo Kuharić: kardinal i vlast iznimno je vrijedan doprinos suvremenoj hrvatskoj historiografiji kojega valja svrstati u sam njezin vrh.“

Za dr. sc. Veru Blažević Krezić piše da je svojom znanstvenom monografijom Književnimi radnjami za crkvu i domovinu (…)interes hrvatske filologije za glagoljaškim temama 19. stoljeća ponovno „vratila u žarište istraživanja, usredotočujući se upravo na djelo jednoga od tada najvrsnijih i najmarljivijih njegovatelja i razvijatelja hrvatske glagoljske baštine Dragutina Antuna Parčića. U fokusu istraživanja postavila je Parčićev misal, i to iz oba vida: vanjske (sociolingvističke) i unutarnje (gramatičke) povijesti jezika, i to opet u dvojnoj optici – prema tradiciji uporabe staroslavenskoga jezika i prema uporabi hrvatskoga jezika.“

„Pretpostavka za razumijevanje toga projekta bilo je temeljito poznavanje 19-stoljetne hrvatske Cyrillomethodiane odnosno velikih tadašnjih pothvata obnove hrvatskih crkvenoslavenskih liturgijskih knjiga. Izrazitom akribičnošću autorica je uspjela povezati naslijeđena znanja, pronalazila je šture (no mahom iznimno važne podatke) po razgranatoj i teško dostupnoj onodobnoj periodici, te oblikovala opći kulturološki uvod koji zapravo predstavlja polazište i za mnoga druga pojedinačna istraživanja ovoga filološkog kompleksa. Osobito je važno što je recepciju važnosti ključnih Parčićevih dostignuća pratila sve do suvremenosti.“

„Ova je knjiga dr. Blažević Krezić svojim dosegnutim, čvrsto u obrađenu jezičnom materijalu dokumentiranim spoznajama u velikoj mjeri probistrila našu sliku o glagoljaškoj dimenziji 19. stoljeća i time otvorila mogućnosti pristupima korpusu drugih naših važnih filologa glagoljaša ovoga razdoblja. Omogućujući tako temeljit uvid u ovaj rukavac povijesti hrvatskoga jezika (crkvenoslavenskoga vida), autorica je ključno pridonijela i razumijevanju vanjskih okolnosti oblikovanja hrvatskoga jezičnog standarda, a ponajviše razumijevanju polifonosti hrvatske kulture u drugoj polovici 19. stoljeća, kao i u njezinoj sveukupnoj razgranatosti. Svojim sveukupnim filološkim znanstvenim radom, pa tako i ovom knjigom, Vera Blažević Krezić iskazala se dakle kao iznimna istraživačica hrvatske (rano)no-vovjekovne (posttridentske) glagoljske, velikim dijelom i ćiriličke baštine.“

Nagrade će dobitnicima biti uručene naknadno.

predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt / Foto: Ured za odnose s javnošću i medije HAZU-a