U marijanskom duhu propovjednik je razložio da po susretu u radosti, poput Marije i Elizabete, očitujemo Božje djelovanje u svom životu. Potaknut liturgijskim čitanjem (Lk 1, 39 – 56) u kojemu su vjernici slušali Marijin hvalospjev (Veliča duša moja Gospodina), vlč. Aušić razmatrao je o dubini radosnog, duhovnog susreta dviju svetih žena Marije i Elizabete.

„Odakle ta radost u tome susretu? Zbilo se ono za čim čezne najdubljim dubinama svako ljudsko biće: nakon grijeha i prekida odnosa između čovjeka i Boga – došlo je vrijeme ponovnoga susreta s Bogom, došlo je vrijeme spasenja. Marija puna milosti sluša riječi: Gospodin je s tobom! Bog je ispunja svojom prisutnošću, prožima svojim Duhom te ona i srcem i tijelom začinje Sina Božjega, Spasitelja. A onda dolazi do susreta čovjeka s čovjekom: Marija se susreće s Elizabetom. Ovaj susret prototip je svih pravih susreta. Marija, ispunjena Bogom, žuri Elizabeti da s njom podijeli radost. A Elizabeta, noseći u sebi plod, dar Božji – Ivana, ispunjena silinom Duha Svetoga, pridružuje svoju radost Marijinoj u jedinstven usklik radosti i zahvalnosti Bogu. Njezina radost bila je tolika da ona ‘viče iz svega glasa’. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima. Da se dogodi takav susret, moram se najprije susresti s Bogom i dopustiti mu da mene osobno ispuni Bog; da Duh Božji oplodi moje misli, riječi i djela, preobrazi me u Krista. A onda u tom svjetlu da prepoznam drugoga s istom milosti, koji se susreo s Bogom, koji nosi u sebi isti dar života, istu radost, puninu. Susresti se s drugim znači donijeti mu bogatstvo koje je Bog meni dao i primiti bogatstvo koje je Bog njemu dao i tako sjediniti u pjesmu zahvalnicu za velika djela koja nam učini Gospodin’. Tada moja želja da pomognem drugima na putu prema Bogu neće biti dužnost i obveza. Ona će se roditi iz punine koju sam nosim u sebi i zbog koje ne mogu mirovati, nego ju želim podijeliti s drugima – kao što je to učinila Marija. Tada će moji susreti biti plodni i radosni, kao što stoji u izreci: ‚Radost podijeljena s drugim, dvostruko je veća.‘ Zato mi susreti s drugima mogu pomoći da prepoznam sebe i svoju objektivnu vrijednost. Ako druge obogaćujem, drugi se kraj mene osjećaju istinski lijepo i dobro, ako im uzdižem duh, oplemenjujem srce, potičem na hrabar hod naprijed; ako u tom smislu razveseljavam druge, onda djelujem s onom vrijednošću i dobrotom koju je Bog meni dao! Ako moji susreti, naprotiv, drugima donose nemir, tugu, gorčinu, prazninu, osjećaj poniženosti… onda djelujem pod utjecajem Zloga i njegovih plodova. Što nam je netko bilo u čemu sličniji, to se lakše i bogatije s njim susrećemo, prepoznajemo sebe u njemu i njega u sebi… Čovjek koji je širokih horizonata i široka srca, koji se može uživljavati u razne temperamente i naravi, može se suživjeti s većim brojem ljudi, više komunicirati, više davati i primati. U svim svojim susretima, moramo se ugledati na susret Marije i Elizabete! To je bio susret istinske radosti, susret koji donosi samoga Boga i njegov mir. Kao vjernici trebamo neprestano biti nositelji dobrih vijesti, a najbolja od njih je Radosna vijest – Evanđelje!“, rekao je između ostaloga vlč. Aušić.

Slavlje je završeno popijevkom „Čuj nas, Majko“. Pjevanje su predvodile Danica Andrašević i Božana Matić.

Najavljen je i novi ciklus susreta u radosti vjere, počev od srijede (2. lipnja) kada župa priređuje, nakon večernjih misa, „Lipanjske srijede u znaku svjedočanstava“ te će župna obitelj i osječki vjernici imati prigodu slušati laike – svjedoke žive, djelatne katoličke vjere.

Tijekom svibnja, uoči večernjih slavlja euharistije u župnoj crkvi Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku molila se marijanska pobožnost – krunica koju su predmolili vjernici i posvetna molitva Blaženoj Djevici Mariji koju su predmolili svećenici. Krunica se prije večernjih misa u retfalačkoj župi redovito moli 60 godina te se njeguje marijanska duhovnost posebice u okrilju obitelji i triju molitvenih skupina. Ove godine svibanjska pobožnost bila je posebno svečana jer je papa Franjo 1. svibnja u vatikanskoj bazilici sv. Petra započeo molitveni „maraton“ za kraj pandemije, kojega je zaključio u ponedjeljak 31. svibnja u Vatikanskim vrtovima. Iako je „maraton“ završio, u retfalačkoj župi će se nastaviti moliti na nakane Svetoga Oca.