Na misi su koncelebrirali domaći župnik fra Josip Mioč, generalni vikar i domaći sin don Željko Majić, vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Iko Skoko i svećenici koji su bili na službi u župi Drinovci.

Govoreći o proslavi obljetnice župne zajednice u Drinovcima, biskup Palić istaknuo je da slaviti ovaj jubilej znači „moliti Gospodina da nam udijeli dar obraćenja, međusobnog opraštanja, zajedništva, mira u našim srcima i u našim zajednicama. Upravo iz ovog dubokog i temeljnog značenja slavlja jubileja i obljetnica, naše misli i molitve obuhvaćaju sve osobe i događaje iz prošlosti ove župne zajednice: sve svećenike, redovnike i redovnice, sve vjernike laike, župljane ove župe i druge koji su svojom svetošću, svojom žrtvom, svojom darežljivošću, svojim svijetlim primjerom hranili i obogaćivali život ove župe. Za sve njih Bogu zahvaljujemo u ovoj euharistiji“.

Potom je mons. Palić na temelju crkvenih dokumenata pojasnio što je to župa i zašto je za život vjernika važna župna zajednica, kazavši: „Kad crkveni dokumenti govore o otajstvu Crkve, onda govore o njegovom najdubljem značenju. Crkva je jedna. To njezino jedinstvo jest i zajedništvo. Jedinstvo ne isključuje raznolikost, nego je pretpostavlja kao njezinu nutarnju dimenziju. Jedinstvo Crkve postiže se svakodnevno u zajedništvu biskupa s Papom, u zajedništvu svećenika i vjernika s biskupom, u okupljanju mnogih mjesnih Crkava u jednu i sveopću Kristovu Crkvu. Ove su riječi zapravo srce promišljanja crkvenih dokumenata o crkvenosti i nutarnjoj stvarnosti crkvenoga života. Drugi vatikanski sabor je donio definiciju župe, koja je ušla i u Zakonik kanonskoga prava (kan. 515, 1). Najsažetije rečeno, ‘župa je određena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlašću dijecezanskoga biskupa, povjerena župniku kao njezinu vlastitom pastiru’. Prema crkvenom nauku i koncilskim tekstovima, zaključujemo da je samo partikularna Crkva, odnosno biskupija ‘Crkva’ u punom smislu. Župa je tako podređena biskupiji, iako je njezin život jasan u kontekstu vlastite mjesne Crkve i ujedinjena je preko svojih pastira s biskupom (usp. SC 42; LG 26 i 28, CD 30). Tako dolazi do izražaja još jedno značenje župe o kojemu govore crkveni dokumenti: župa je ‘poput jedne stanice’ biskupije, a vjernici su pozvani njegovati osjećaj za biskupiju i biti uvijek spremani da na poziv svojega pastira posvete svoje snage biskupijskim inicijativama (usp. AA 10)“.

Tumačeći misna čitanja, biskup je pozvao vjernike da u poniznosti svoga srca zahvale Bogu za izobilje života, ali i za kušnje na životnom putu te ih potaknuo na molitvu Bogu da im pomogne da se uvijek drže njegovih zapovijedi i ne udalje se od Boga.

„Kao zajednica vjernika mi se u svojim župama okupljamo oko Uskrsloga Krista i slavimo euharistiju, gozbu na kojoj nas Krist hrani. Euharistija, kruh koji blagujemo, ne hrani samo naš tjelesni život, nego i onaj duhovni, koji nikada ne umire. Kad je Bog poslao manu s neba u pustinji, Izraelac bi izgladnio, iako bi mana ležala po cijelom taboru, da nije izašao i osigurao svoj dio. Isus u euharistiji, kruhu života i nama danas nudi hranu za vječnost. I mi smo pozvani, poput Izraelaca, izaći iz svojih domova, doći u Božji dom i blagovati kruh vječnoga života, kako bismo nahranjeni tim kruhom skupili snagu za naš hod prema obećanoj zemlji, vječnom zajedništvu s Bogom. Pravi i istinski vjernik ne može živjeti svoj autentični kršćanski život bez nedjeljne euharistije, bez blagovanja toga kruha koji daje život. Svi suprotni argumenti i razlozi jeftini su izgovori naše vjerničke nezrelosti“, poticajne su riječi koje je biskup Palić uputio vjernicima Drinovaca.

Posebno im je posvijestio da je vjerodostojnost i pravo lice vjernika i župne zajednice djelotvorna ljubav, odnosno caritas, rekavši: „Nahranjeni Božjom Riječju i euharistijom, vjernik ne zatvara svoje srce u sebično posjedovanje, nego spremno kreće ususret potrebama drugih ljudi. Nisu te potrebe uvijek materijalne prirode. Veća je potreba naše braće i sestara ponekad za blagim pogledom, ohrabrujućom riječi, razumijevanjem, oproštenjem“.

Potaknuo je i na molitvu da ova župna zajednica u budućnosti, ali i sve župne zajednice u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji „budu mjesta gdje se ljudi međusobno susreću i gdje susreću Krista i da u pustinji našega vremena budu mjesta koja će nuditi živu vodu“.

Na početku je sve pozdravio župnik i na kraju zahvalio svim župljanima na angažmanu u pripravi jubileja i svim donatorima iz župe i inozemstva.