FOTO: KTA//Dr. Dubravko Turalija i svećenici Banjolučke biskupije
Livno (IKA/KTA)
Redovite godišnje duhovne vježbe na kojima su sudjelovala šestorica svećenika Banjolučke biskupije održane su od 23. do 26. kolovoza u Biskupijskom pastoralnom centru sv. Josipa u Lištanima pokraj Livna, izvijestila je KTA.
Voditelj duhovnih vježbi bio je izvanredni profesor Svetog pisma Starog zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu vlč. dr. sc. Dubravko Turalija koji je govorio o temi: „Riječ Božja iz života apostola za život svećenika“. Vlč. Turalija odazvao se pozivu banjolučkog svećenika zaduženog za organiziranje svećeničkih rekolekcija i duhovnih vježbi vlč. Žarka Vladislava Ošapa da u Godini Božje Riječi, koja na teritoriju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine traje do 30. rujna 2021., govori svećenicima o nekoj temi utemeljenoj na biblijskim tekstovima.
Dr. Turalija je usporedio svećenika i svećenički život s tapiserijom te kazao da se čovjek, kojega Bog na poseban način zove u svoju službu, ne stapa svećeničkim ređenjem u bezličnu masu nego se, sa svim svojim karakteristikama i vlastitostima, uključuje u zajednički život Crkve. Usporedio je Crkvu s kolom u kojem se svi njezini članovi zajedno okreću oko Krista, dodajući da je euharistija poput centripetalne sile koja tu Crkvu drži na okupu, osvježava je i učvršćuje. Na primjeru dvanestorice Izraelovih sinova govorio je o svećenicima koji imaju dobre i loše strane te rekao da se dobra strana svakoga od njih jasno prepoznaje, ali i loša. Istaknuo je da je svaki od njih bio pozvan služiti Bogu i narodu te da neki u tome uspiju, a neki nisu. Osvrnuo se na karaktere dvanestorice Isusovih apostola te kazao da je svećenik pozvan meditirati i nad vlastitim životom. Zaključio je da je svaki misnik pozvan svetim životom ostvarivati Kristov poziv te da se svetost ocrtava ponajprije u ljubavi prema Kristu i kroz pouzdanje u snagu i vodstvo Duha Svetoga.
Domaćin lištanski župnik Ivo Martinović sa suradnikom u pastoralu vlč. Markom Stojčićem i uz svesrdnu pomoć svojih župljana, pokazao je su svu širinu duha i srca te svojom gostoljubivošću pomogao da okupljenim svećenicima dani „povlačenja u tišinu“ uistinu budu prožeti zajedništvom s Gospodinom i bratskim druženjem.