„Bila su to teška vremena za Crkvu i narod zbog neimaštine i posljedica rata, ali i represivnog komunističkog režima“, rekao je nadbiskup Devčić u propovijedi, podsjećajući na životni put mons. Pavlišića.

Podsjetio je na nekoliko crtica, epizoda iz njegova života koje oslikavaju koliko je bio blizak narodu, jednostavan, ali i odlučan u svom poslanju pastira mjesne Crkve. Njegova odlučnost najbolje se očituje u brizi za sjemeništa i obrazovanje svećeničkih kandidata u tom teškom i Crkvi nesklonom vremenu. Jedan je od zaslužnih za otvaranje klasične gimnazije u Pazinu u prosincu 1945. te je zajedno s Božom Milanovićem zaslužan da su se gimnazija i sjemenište očuvali do današnjih dana. U Rijeci je izgradio bogoslovno sjemenište i osigurao visokoškolsko obrazovanje za bogoslove iz biskupija Riječke metropolije.

„Bio je čovjek iz naroda kojeg su iznimno voljeli. Razumio je njihove probleme i tješio narod koji je bio ranjen i tražio pomoć Crkve. Možemo biti Bogu zahvalni za takvog pastira“, rekao je nadbiskup Devčić.

Za biskupa je imenovan 13. prosinca 1951. godine, a mjesec dana kasnije je zaređen i preuzeo službu pomoćnog senjsko-modruškog biskupa. Bilo je to nedugo nakon što je senjsko-modruški biskup mons. Viktor Burić preuzeo upravu hrvatskog dijela tadašnje Riječke biskupije. Spajanjem Riječke i Senjsko-modruške biskupije, 27. srpnja 1969. ustanovljena je Riječko-senjska nadbiskupija i metropolija. Biskupsko sjedište u Rijeci je postalo metropolitansko, a prvim je nadbiskupom metropolitom imenovan mons. Viktor Burić. Mons. Josip Pavlišić imenovan je nadbiskupom koadjutorom te je nakon umirovljenja nadbiskupa Burića 18. travnja 1974. godine preuzeo upravu Riječko-senjske nadbiskupije. Nadbiskupijom je upravljao do umirovljenja 5. siječnja 1990. godine. Umro je u Rijeci u Bogoslovnom sjemeništu „Ivan Pavao II.“ 9. prosinca 2005. godine, a pokopan je u riječkoj katedrali sv. Vida 13. prosinca.