Koncelebrirali su mons. Aleksandar Kovačević, župnik Župe Krista Kralja i generalni vikar, fra Ilija Alandžak, dekan Beogradskog dekanata, mons. Marko Čolić, arhivar, vlč. Goran Avramov, vojni kapelan i vlč. Andrej Đuriček, penitencijer i relator Sinode.
Veliki broj vjernika okupio se na euharistijskom slavlju kako bi se u zajedništvu sa svojim nadpastirom i svećenicima pomolili za pokojnog nadbiskupa Perka i zahvalili Bogu za sve što je učinio za Beogradsku nadbiskupiju.

U homiliji nadbiskup Hočevar istaknuo je da su nadbiskupa Perka krasile lijepe osobine, ali i da pored brojnih darova koje mu je Gospodin dao, njegovo samo poslanje i rad u Beogradskoj nadbiskupiji u razdoblju rata nije bilo lako. Podsjetio je vjernike, koji su ga manje-više svi poznavali, da je i pored brojnih iskušenja i „Kalvarija“ koje su ga na ovim prostorima u to vrijeme pratile, ostao dosljedan Bogu i Crkvi. Nadbiskup se osvrnuo i na ekumenska nastojanja nadbiskupa Perka. „Tko je bio više ranjen ima više razloga postati lijek drugima, donositelj snage i ljubavi za druge”, rekao je nadbiskup osvrćući se na život i poslanje nadbiskupa Perka.

Nadbiskup Perko (1929. – 2008.) bio je rodom iz Krke. Teologiju je studirao u Ljubljani i Rimu. Bio je dekan Teološkog fakulteta u Ljubljani i član Međunarodne teološke komisije u Rimu. Za beogradskog nadbiskupa i prvog metropolitu imenovan je 16. prosinca 1986. godine, posvetio ga je osobno papa Ivan Pavao II. 6. siječnja 1987. u Rimu. Beogradsku nadbiskupiju preuzeo je 15. veljače te godine. Beograd je poznavao još iz vojničkih dana, koje je zbog političkog vica na račun Josipa Broza „produžio“ u zatvorima u Srbiji. Bio je član međunarodne katoličko-pravoslavne teološke komisije, a po osnivanju Biskupske konferencije SRJ 1997. i njen prvi predsjednik.

U Beogradu je izdržao teške godine ratnog raspada nekadašnje SFRJ, vršeći misiju Crkve, ali i brinući se o interesima i budućnosti naroda u Srbiji, iako je često bio neshvaćen u tamošnjim političkim i pravoslavnim crkvenim krugovima. Poseban dar imao je za suradnju s novinarima. Papa Ivan Pavao II. je tek iz četvrtog puta 2001. prihvatio njegovu molbu za povlačenje s dužnosti u Beogradu u kome je službovao 14 godina i koji je 2003. posjetio kao „umirovljenik“ da bi proslavio „zlatnu misu“ – pola stoljeća svećeničkog ređenja. Preminuo je 20. veljače 2008. u Sloveniji.