„Danas ste se okupili u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke kako biste svoj život i srce, svoje obitelji i prijatelje preporučili Blaženoj Djevici Mariji. Kada nešto predamo Mariji, možemo biti sigurni da se nalazi u najboljim rukama jer Marija sve što ima prikazuje svome božanskom Sinu Isusu Kristu. Zato pred Majku Mariju uvijek stupamo otvoreno i iskreno, konkretno i pouzdano. Pred njom ne trebamo glumiti jer ona se uvijek s velikom ljubavlju i suosjećanjem brine za nas. Ona će nam pokazati istinski i životvorni put koji preko tolikih Getsemanijâ i Kalvarijâ ovoga svijeta vodi do svjetlosti uskrsnoga jutra. Vaša profesija i djelovanje na osobit je način u službi života. Vi ne dovodite ljude u opasnost, nego ih spašavate iz bezizlaznih situacija. Vi ne potpirujete vatru među ljudima, nego gasite požare. Vi ne gledate vlastitu korist i dobrobit, nego se velikodušno izlažete opasnostima kako biste drugome pomogli. Službu vatrogasca s punim pravom možemo nazvati duboko ljudskom i kršćanskom“, rekao je biskup Bogdan na početku svoje propovijedi.

Biskup je u propovijedi protumačio nedjeljna misna čitanja osvrnuvši se najprije na izvješće o Stjepanovu mučeništvu: „Stjepan je u Crkvi imao službu đakona. Poput vas vatrogasaca njegovo je djelovanje bilo usmjereno na dobrobit bližnjih. Tu je službu ispunio vjerno do kraja, žrtvujući se i moleći za neprijatelje. ‘Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh’ (Dj 7, 60). Sveti Stjepan prvomučenik uzor je hrabrog i nepokolebljivog muža koji nogama čvrsto stoji na ovoj zemlji, a srcem je ukorijenjen u nebesima.“

Biskup je naglasio kako se u riječima današnjeg evanđelja krije smisao čovjekovog boravka na zemlji: „Konačno nam evanđelje otkriva u Isusovoj molitvi na Posljednjoj večeri koji je cilj našega ovozemnog putovanja: ‘Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. (…) Da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.’ (Iv 17, 21.26). Ljubav Presvetoga Trojstva vječna je, neraskidiva i velikodušna. Po Duhu Svetom ulazimo u zajedništvo te ljubavi. Ako smo zaista djeca Božja, udovi otajstvenog Tijela Kristova i hram Duha Svetoga, onda će se to konkretno pokazati u našem životu, u našim svakodnevnim odlukama i djelovanju. Samo tako možemo biti sol zemlje i svjetlo svijeta.“

Biskup je istaknuo kako živimo u vremenu zadivljujućeg znanstvenog i tehnološkog napretka, no unatoč svim prednostima znanstveno-tehničke spoznaje, ipak svi osjećamo da nam se svakodnevno događa velik propust na ljudskoj, egzistencijalnoj i etičkoj razini. „Dok spoznajemo najudaljenije planete, zaboravljamo potrebe braće i sestara koji nas okružuju“, citirao je biskup papu Franju. „U čemu se sastoji taj zaborav? Evo tek jednog primjera: Dok se radujemo otkriću vode na Marsu i eventualnoj mogućnosti bakterijskoga života u svemiru, neki u fetusu i embriju vide samo nakupinu stanica, nekakvo nepoželjno tkivo koje se po potrebi može odstraniti, a ne početak novoga ljudskog života. Dok bismo za eventualno otkriće inteligentnog života na drugim planetima dotičnom znanstveniku dodijelili Nobelovu nagradu, neki doživljavaju dijete u utrobi majke kao prijetnju pravu na samoodređenje“, rekao je biskup Bogdan.

„Upravo iz ljubavi prema bližnjemu, Katolička Crkva, zajedno sa svim ljudima dobre volje koji se ispravno služe naravnim svjetlom razuma, uporno naglašava svetost ljudskoga života od trenutka začeća do prirodne smrti: ‘Od trena kad je jajašce oplođeno započinje nov život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samo za sebe razvija. Nikad neće postati ljudsko ako to već nije od tada. (…) Zdravorazumski je očito da tom još nerođenom, ali već živom ljudskom biću moramo pristupati sa svim poštovanjem i ljubavlju koje dugujemo svakoj ljudskoj osobi. (…) Stoga svaki čovjek koji se ispravno služi razumom može spoznati da je namjerni pobačaj užasan zločin počinjen nad nevinim bićem koje nema nikakve mogućnosti samoobrane.“

Biskup je nastavio rekavši da „ako znanstvenim i zdravorazumskim filozofskim spoznajama o početku ljudskoga života pridodamo objavljenu vjersku istinu da je svaki čovjek od Boga obdaren duhovnom dušom te stvoren na sliku i priliku Božju, onda moralna obveza poštivanja dostojanstva nerođenoga života dobiva još veću težinu i važnost. To uključuje da se kao kršćani svesrdno zalažemo da se pomogne ženama trudnicama koje se nađu u izazovnim i teškim situacijama. (…) Stoga, kao kršćani nećemo se zaustaviti tek na samoj konstataciji da je pobačaj veliko zlo, nego poput vatrogasaca kojima je dužnost gasiti požar stavit ćemo se u službu i majke i djeteta kako bismo čuvali i podupirali kulturu života nasuprot destruktivne kulture smrti. Sveti papa Ivan Pavao II. ustrajno nas je pozivao i poticao da konkretno i izravno služimo Evanđelju života, „što se izražava osobnim svjedočanstvom, različitim oblicima volonterske službe, društvenim animiranjem i političkim angažmanom“. Svatko od nas može postati promicatelj kulture života u svom svakodnevnom obiteljskom i radnom okruženju. Prijateljski savjet izrečen ženi trudnici u ljubavi u pravi trenutak, ljudska sućut i konkretna potpora mogu spasiti tolike živote nerođene djece, a trudnicama vratiti povjerenje da ima smisla ostvariti se u majčinstvu.“

Biskup je završio propovijed molitvom Mariji, Majci živih: „O Marijo, Majko živih, pogledaj beskrajan broj djece kojima je zabranjeno roditi se… Učini da mi koji vjerujemo u tvoga Sina znamo smjelo i s ljubavlju navijestiti ljudima našega vremena Evanđelje života.“

Na 23. hodočašću vatrogasaca u organizaciji Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ) bili su glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, predsjednik Predsjedništva HVZ Ante Sanader i brojni drugi dužnosnici na državnoj, županijskoj i lokalnoj razini. Prije mise održano je postrojavanje hodočasnika i svečani mimohod prema Crkvi na otvorenom blaženi Alojzije Stepinac, uz pratnju vatrogasnog puhačkog orkestra.