Mons. Sente u homiliji je, tumačeći Velikosvećeničku molitvu, naglasio da ju je Isus izrekao nakon što je Juda izašao iz blagovališta, a prije nego se s učenicima uputio na Maslinsku goru. Isus je tada znao da su mu sati odbrojeni. U takvim se trenucima govori ono što je posebno važno. U tom trenutku Isus moli svog nebeskog Oca za prisutnu jedanaestoricu, ali i za sve nas, odnosno za one koji će po apostolovom svjedočanstvu povjerovati da je Isus spasitelj svijeta. Prekrasna je spoznaja da u posljednjim zemnim trenucima Isus misli i moli za sve nas – rekao je predslavitelj.

Nadalje je pojasnio da je važno primijetiti da Isus zna da njegovi učenici nisu od svijeta, ali ostaju u svijetu, te se on moli za njih da budu sačuvani od Zloga. To je jasna poruka svima nama Kristovim učenicima da usprkos različitim iskušenjima i mukama budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, ljudima koji lutajući po mnogim bespućima tražene smisla života. Koliki promatrajući na mnogim ekranima ljudske vanjštine, ne vide čovjekovu nutrinu. I sami postavljamo svoje fotografije vanjštine. Unatoč gledanju jednih drugih današnji je čovjek često usamljen, depresivan, bez smisla. Mi Kristovi učenici, iako tijelom u svijetu duhom prianjamo uz Krista i svakoj slici dajemo dublje značenje, odnosno spoznajemo da smo odraz Bolje ljepote i ljubavi – kazao je između ostalog mons. Sente.

Pri kraju misnog slavlja o svom vojničkom, sportskom i vjerničkom putu govorio je Werner Ilić, hrvatski branitelj i umirovljeni časnik Hrvatske vojske, koji je s prijateljem, također hrvatskim braniteljem, Martinom Cruiskshankom nedavno preveslao Atlantski ocean. U čamcu na vesla krenuli su na prekooceanski put 15. siječnja 2022. i do svog cilja, otoka Barbadosa veslajući 83 dana došli 22. travnja.

Rođen je u Njemačkoj, a djetinjstvo je proveo i odrastao u Chicagu u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao profesionalni vojnik 1991. godine došao je u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojski želeći braniti dom svojih djedova. Tijekom Domovinskog rata bio je na raznim hrvatskim bojištima te je završio kao instruktor specijalnih postrojba u Šepurinama. Nakon umirovljenja 2003. godine otvorio je novo poglavlje u životu.

Veslajući od Kanarskih otoka do Barbadosa prešli smo morski put od 6500 kilometara. Tijekom cijelog putovanja, skoro tri mjeseca, samo smo dva dana imali lijepo vrijeme. O drugim teškoćama neću ovdje govoriti. Na ovaj smo se poduhvat odlučili u zahvalu i na čast svim hrvatskim braniteljima, te smo htjeli poslati poruku da je domoljublje čast i privilegij, te se ono živi svakog dana, a ne samo kada nam odgovara. Također smo željeli poručiti da nikad nije prekasno ostvariti svoje snove. Još smo željeli poslati jaku poruku očuvanja našeg planeta od prevelike zagađenosti – kazao je Ilić.

Do cilja nas je dovelo domoljublje. Putovali smo pod geslom – sve za Hrvatsku, Hrvatska iznad svega. Jedan od težih trenutak bio je kada mi je tijekom veslanja brat javio da mi je preminuo otac Slavko. U tom su me trenutku posebno hrabrile riječi mog oca – sine ljubi Hrvatsku, Amerika ti je majka koja te odgojila, a Hrvatska ona koja te rodila. Nakon putovanja imali smo velike žuljeve po čitavom tijelu, ali isplatilo se. Nakon svake patnje dolazi dobro. Naša je država stvorena znojem i krvlju, stoga je naše putovanje tek mali dar za našu zemlju. Vojnik sam od svoje 18 godine, a sada mi je 55 godina. Tijekom svoje vojne karijere primao sam u ruke svakakvo oružje i mogu vam reći da je ipak najjače oružje krunica. S njom se uvijek pobjeđuje. Krunica mi je pomogla da ne razmišljam o boli, preminulom ocu, da izdržim do kraj i da učvrstim svoje domoljublje. Bez domoljublja nema bogoljublja i bez bogoljublja nema domoljublja. Kada smo nakon 83 dana ugledali kopno, prijatelj Martin povikao je iz sveg glasa, a ja sam bio usred molitve 500. krunice. Od uzbuđenja i radosti nisam mogao kontrolirati i što sam brže počeo veslati zaboravio sam na krunicu. Na kopnu me dočekala moja obitelji, izgrlio sam se sa suprugom, te se u hotelu konačno dobro oprao nemorskom vodom. Tada sam priznao supruzi da nisam do kraja izmolio petstotu krunicu. Izmolili smo je zajedno žena i ja u hotelu – istaknuo je Ilić.