S mališanima, od kojih neki žive u osobnim ili društvenim teškoćama, Papa je uspostavio dijalog odgovarajući na njihova pitanja. Jednom je dječaku iz Ukrajine Papa zajamčio svoju volju da ode u Ukrajinu, čim to bude moguće. Djeca su razgovarala s Papom, otvoreno mu postavljala pitanja, a koji put i nešto sugerirala.

Zovem se Sachar, dolazim iz Ukrajine. Nemam pitanje, nego jednu molbu: možete li doći u Ukrajinu kako biste spasili svu djecu koja sada tamo trpe?, glasilo je pitanje jednoga od malih izbjeglica koji je pronašao gostoprimstvo u Rimu.

Drago mi je da si ovdje – kazao mu je Papa – mnogo mislim na djecu u Ukrajini, i zbog toga sam poslao tamo neke kardinale da pomognu i budu blizu svim ljudima, ali posebno djeci. Volio bih otići u Ukrajinu; samo, moram čekati trenutak da to učinim, znaš, jer nije lako donijeti odluku koja može cijelom svijetu učiniti više štete nego koristi. Moram pričekati pravi trenutak da to učinim. Sljedećeg ću tjedna primiti predstavnike ukrajinskih vlasti, koji će doći razgovarati o mom eventualnom posjetu tamo; vidjet ćemo što će se dogoditi, rekao je Papa.

Djeca su željela znati što znači biti Papa, je li to težak „posao“ i kako papa Franjo osjeća odgovornost svoje uloge. Znam da si posjetio mnoge zemlje u inozemstvu, posebno siromašne, kako bi razgovarao s poglavarima država i molio za te zemlje da bi se poboljšale. Ali, po Tvojem mišljenju, koja se zemlja, koju si posjetio, najviše poboljšala zahvaljujući tebi?, upitao je Mattia.

Odgovarajući, Papa je objasnio da svaka zemlja ima svoju posebnost, ali da je najbogatija posebnost neke zemlje njezin narod. Svaka je osoba drugačija, različita je, ima svoje bogatstvo. I ovdje, svatko od vas ima svoje bogatstvo, bogatstvo svoje duše, jer srce svakoga od nas, duša svakoga od nas nije ista kao kod drugoga. (…) U zemlji koju posjećujem uvijek sam vidio posebna bogatstva, i to je ljepota svega stvorenoga – rekao je Papa.

Kakav je osjećaj biti Papa?, pitao je Svetoga Oca mali Edgar.

U bilo kojem zanimanju u koje te život stavi, važno je da ne prestaneš biti ono što jesi; nije dobro biti umjetni ljudi – odgovorio je Papa te nastavio: Kako se osjećam kao Papa? Kao osoba, kao svatko od vas u vlastitom zanimanju, u svom poslu. Jer, i ja sam osoba kao vi, i ako imam taj posao moram nastojati obavljati ga na najponizniji način i više u skladu sa svojom osobnošću, ne pokušavajući raditi stvari koje su strane onomu što jesam.

Ali, je li teško biti Papa?, upitala je Caterina.

Svaka zadaća koju obavljamo nosi dio napora – rekao je Papa – ali Bog daje snagu kako bismo podnijeli svoj napor i moramo ga izvršavati pošteno, iskreno i radom.

David je postavio pitanje koje se Papi jako sviđa: kakav je osjećaj biti toliko u kontaktu sa Stvoriteljem zemlje, odnosno s Bogom?

Misliti na to da je Bog s nama, vrlo je važno – kazao je Papa – osjetiti da nas gleda pomaže nam raditi svoj posao. Ali, ružno je kada ne želimo osjećati Gospodina blizu nas, nego radije osjećamo blizu drugo, to, to i to, i udaljavati Gospodina. Tajna je: osjećati Gospodina blizu. I to te prati kroz cijeli život – istaknuo je papa Franjo.