Nakon što je đakon Nikola Klemen navijestio evanđeoski odlomak, biskup Ćurić započeo je homiliju govoreći o Božjoj blizini od koje vjernici žele živjeti, a koju je Isus obećao i zajamčio svojim učenicima, pozdravljajući ih prije svoga uzašašća riječima: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ „Bog će biti s nama, u sve dane, sve do svršetka svijeta. Isus će hoditi s nama, sve dane, sve do svršetka svijeta. Sva je Radosna vijest, cijelo Evanđelje, draga braćo i sestre, sadržano je između dvije tvrdnje, koje su za čovjeka i njegovu povijest prepune nade: najprije istina – utjelovljeni Bog je „Emanuel – Bog s nama“, potom Isusovo obećanje: „Ja sam s vama u sve dane.“ – rekao je biskup podsjećajući na riječi pape Franje kako je „Bog silno zaljubljen u čovjeka, koji tako nježno ljubi da nije sposoban odijeliti se od njega.“

„Zadivljujuće otajstvo i istinu Božje blizine svjedoči nam i nosi upravo Euharistija – sakrament Kristova Tijela i Krvi“, naglasio je potom mons. Ćurić. Dodao je da ona u sebi sadrži cijelo otajstvo vjere, sve plodove spasenja u Isusu Kristu. „Stoga mi s velikim utemeljenjem u svome Gospodinu razabiremo Krista kojeg ćemo moći nazvati ‚euharistijskim‘. Štoviše, i svoju ćemo vjeru označiti tim važnim svojstvom: ‚euharistijska vjera‘. Euharistijski Krist i euharistijska vjera! Ne, time nismo ništa oduzeli ni Kristu, ni vjeri, niti smo što bez utemeljenja nadodali“, rekao je propovjednik.

Okupljenim vjernicima biskup je kazao kako sadržaj svetkovine Tijelova u svojoj biti nosi sve ono što dariva djelo našeg spasenja u Kristovoj smrti na križu i njegovu uskrsnuću kad kruh i vino, koji, izgovaranjem Kristovih riječi i zazivom Duha Svetoga, postaju Kristovo Tijelo i Krv. Podsjetio je što i danas o Euharistiji jasno poučava kršćanski nauk: među ostalim, da je ona „izvor i vrhunac svega kršćanskog života“, te da „sav svoj život, znači, otvaramo Euharistiji – sve svoje misli, sve stavove i uvjerenja, sve planove, sva nastojanja, korake i djela. Kad je Euharistija toliko važna za Crkvu i kršćansku vjeru, valja nam trajno bdjeti nad doživljajem i ispravnim razumijevanjem tog otajstva. Lako se dogodi, kao što je to bivalo u povijesti Crkve, da ponešto od tog otajstva u svojoj kršćanskoj praksi zaboravimo ili zatamnimo, kao da stavimo sa strane. Zato nam svima u središtu kršćanskog života treba biti samo slavlje Euharistije, pitajući se uvijek iznova o kvaliteti svoga sudjelovanja u njemu, ponajprije u nedjelju, Dan Gospodnji. Na tom smo tragu pozvani čuvati primat i jedinstvenost Euharistije. Ni jedan drugi oblik molitve i duhovnosti ne bi smio, po važnosti i svom nutarnjem sadržaju, a onda i po očekivanim plodovima, biti stavljen ispred Euharistije.“

Vjernike je još jednom potaknuo da uvijek propituju kvalitetu svoga sudjelovanja u euharistiji, kako bi mogli prepoznati kako euharistijska vjera duhovno jača naše živote, daje nam sigurnost na zemaljskom putu, ponajprije onu duboku, nutarnju sigurnost, koja u nama krijepi nadu i povjerenje i daje snagu da živimo sigurni u Božja djela ljubavi za nas i za sve ljude.

Kazavši kako će nakon slavlja euharistije svi okupljeni poći na malo hodočašće u tijelovskoj procesiji na središnjem gradskom trgu, biskup Ćurić je u homiliji zaključio da je to znakovit „hod, i ne mari što nećemo baš fizički proći ulicama grada. Mi ponizna srca želimo iz ove Euharistije znakovitim hodom ponijeti svjedočanstvo vjere, da sebi, svim ljudima i svijetu još djelotvornije možemo ispovijedati, živjeti i naviještati: ‚Ti si Krist – Sin Boga živoga!‘, kako je to na početku učinio Petar, zaštitnik naše katedrale, u kojoj se 7. lipnja 2003. euharistijskom Kristu u pobožnoj molitvi klanjao sv. papa Ivan Pavao II., koji je od početka svoje službe, tako jasno, srdačno i gromko pozivao: ‚Ne bojte se. Širom otvorite vrata Kristu! Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se dočekati Krista i primiti njegovu moć.‘ Trajno nadahnuće i snagu njegove ljubavi!“

Nakon slavlja euharistije u katedrali, brojni vjernici pošli su u procesiji s Presvetim Strossmayerovim trgom, zaustavivši se najprije pred Bogoslovnim sjemeništem, okupljeni oko sjenice koju su uredili bogoslovi. Potom, uz pjesmu, procesija je pošla do druge sjenice koju su uredile milosrdne sestre Svetoga Križa, a potom do zadnje sjenice na platou pred katedralom, koju su uredili domaći župljani, gdje je mons. Ćurić predvodio završnu molitvu i blagoslov s Presvetim.

Osim predstavnika Grada Đakova i policije, proslavi su nazočili predstavnici brojnih udruga koje djeluju u gradu, među kojima članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Đakovo, KUD-a „Tena“ Đakovo, odjeveni u narodno ruho te KUD-a „Sklad“ u starogradskoj odjeći. Također, sudjelovala je skupina Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo, predstavnice Udruge udovica hrvatskih branitelja Đakovo i Udruge žena u borbi protiv raka „Roseta“. Slavlju su prisustvovali i prvopričesnici, njih 70-ak, koji su u bijelim haljinama nosili košarice s cvjetnim laticama i vatikanske zastavice.

Svetu misu, uz biskupa Ćurića, suslavili su đakovački župnik i dekan Ivan Lenić, župni vikar Robert Erk te svećenici iz nadbiskupijskih središnjih ustanova: mons. Luka Marijanović, mons. Karlo Višaticki, Stjepan Radić i Krešimir Čutura.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom maestra Ivana Andrića uz orguljsku pratnju Darija Kusture. Proslavi su nazočile brojne milosrdne sestre Svetoga Križa. Zajedno s redovnicama, oko sjenice koju su uredile, okupila se skupina djece s roditeljima iz Dječjega vrtića „Sunčev sjaj – Nazaret“, koji je ove godine proslavio 25 godina djelovanja, a koji su pjesmom dočekali procesiju.