Koncelebrirao je don Robert Jugović, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Županji, dok je don Željko Kovačević, župnik Župe Svih svetih u Blatu bio na raspolaganju za sakrament pomirenja. U euharistijskom je slavlju pjevala klapa »Manina«.

Oslanjajući se na čitanje iz knjige proroka Hošee, koja govori o ljubavi zaručnika i zaručnice, te evanđeoski ulomak propovjednik je rekao: »Hošea je imao problema u braku. Bio je oženjen prostitutkom koja mu je neko vrijeme bila vjerna, ali ga je poslije napustila. Doživljava obiteljsku tragediju i razmišlja što mu je činiti sa svojom ženom: odbaciti je, ostaviti ili nastaviti s njom živjeti. On ne odustaje od svoje žene, odlučuje da će se poniziti, kako bi dopro do njezina srca. Odlučuje da će on biti taj koji će učiniti veći čin ljubavi kako bi možda u njezinu srcu ponovno razgorio ljubav koju je osjećala prema njemu. Hošea tu sliku odnosa prema svojoj ženi pretače na odnos naroda i Boga i polako počinje njegova proročka služba. U tom odnosu on promatra nevjeru naroda prema Gospodinu. Hošea piše ljubavne pjesme u kojima poziva: vratite se ljubavi koja vas je stvorila, vratite se ljubavi koja vas želi otkupiti i spasiti, vratite se ljubavi koja vas može i proslaviti.

U svom životopisu bl. Marija Propetoga kaže da se opredijelila za Gospodina i odlučila poći tim putem, postati njegova zaručnica. Znamo da ona nije lutala ovim svijetom, nije tražila druge bogove nego je svoju vjernost i svoju ljubav poklonila upravo Gospodinu i odlučila mu služiti. Susrela se i s teškoćom: odlučiti se za kontemplativni život ili za apostolat.

Prorok Hošea kaže: »Poslat ću je u pustinju, ja ću joj govoriti.« Blažena Marija Propetoga povlači se od ovoga svijeta i odlučuje oplakivati njegove jade. Povlači se u pustinju kontemplativnoga samostana, ali je Zaručnik i dalje poziva po biskupu, po potrebama onih kojima će je poslije poslati služiti, po svoj onoj sirotnoj djeci, po potrebnima i siromašnima kojima je nosila i ljubav i milosrđe. Nije ostala u toj pustinji nego je svom Zaručniku odgovorila na poziv. Odgovorila je sama sebi u svojoj dvojbi. Odlučila je kako na bolji način služiti Gospodinu. U današnjem Evanđelju susrećemo Isusa kojemu dolazi poglavar i govori mu da mu je dijete u potrebi, da je bolesno. Moli ga da mu ozdravi dijete, da to njegovo dijete ponovno živi. Znamo da je Marija Propetoga čula Gospodinov poziv, da je čula svoga Zaručnika koji joj je govorio: ‘Pogledaj one koje sam posebno ljubio, pogledaj one najranjivije, one koji se ne mogu sami za sebe brinuti, pogledaj one koji ti mogu biti put u kraljevstvo nebesko.’ Ona odgovara, polazi i postupa kao i poglavar u evanđelju koji se ponizio. Ona odlučuje ostaviti i svoje želje i svoje snove. Ponizna je pred Gospodinom da bi u poniznosti, u osluškivanju njegove volje i njegova glasa što više prepoznavala i čula ljubav koja je poziva da milosrđe pronosi tadašnjim Blatom.

U drugoj situaciji susrećemo Isusa i ženu koja je dugo godina bolovala od krvarenja i bilo joj je dostatno da se samo dotakne njegove haljine da bi ozdravila. Ona je pokazala vjeru: ako ga samo dotaknem osjetit ću ljubav koja je došla na ovaj svijet, osjetit ću ljubav koja me može izliječiti, osjetit ću milost i milosrđe koji me mogu spasiti. Toliko je vjerovala da ga nije morala ni moliti ni dozivati nego se samo dotaknuti ruba njegove haljine.

Blažena Marija Propetoga i nas poziva da prepoznamo Isusa i dotaknemo ga, ne samo slušajući njegovu riječi nego i primajući ga u euharistijskom kruhu. Jednako nas tako poziva da tog Isusa prepoznamo i dotaknemo i u svojim bližnjima koje nam on šalje da bi svatko od nas odgovorio na njegovu ljubav i na njegovo milosrđe. O kad bismo i mi poput bl. Marije Propetoga ovim svijetom pronosili miomiris Kristova kraljevstva, da onda zajedno s njom jednoga dana budemo dionici njegova kraljevstva! Tada ćemo, s tolikim svetima, slaviti i hvaliti Isusa cijelu vječnost. Molimo zagovor bl. Marije Propetoga da nam pomogne da i mi prepoznamo ljubav koja nas je stvorila, da prepoznamo poziv ljubavi koja nas spašava i da na kraju prihvatimo i poziv ljubavi koja nas može i posvetiti.«

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom.

Polaznici Osnovne glazbene škole »Blato« su u samostanskom dvorištu održali koncert s izvedbama na klarinetu, flauti, klaviru i trubi, uz sudjelovanje klape »Manina« koja je izvela pjesme posvećene bl. Mariji Propetoga: »Mio je cvijetak«, »Kao Marija«, »Marija dijete« i »S nama si, Majko«. Između izvedbi čitane su duhovne misli bl. Marije Propetoga.