Mladi su rođeni u svijetu za koji danas govorimo da je “sekulariziran”; odnosno da na našu kulturu više utječu stvarnosti ovoga svijeta negoli dimenzije svetoga, objasnio je papa Franjo. Ipak, duboko u ljudskom srcu uvijek postoji žeđ za nečim većim, za beskonačnim. „I vi – rekao je Papa mladima – „koji ste odrasli uz trenutačne informacije, postavljate velika pitanja koja se u svakom doba javljaju“, kao što su „koji je smisao moga života?“, ili „zašto postoji toliko patnje u svijetu?“

Isus upita prvo dvoje mladih koji su ga jednog dana slijedili na obali rijeke Jordan: „Što tražite?” (Iv 1,38). Svatko si to pitanje mora postaviti, kazao je Papa. Ako to pitaš, znači da si mlad, pa makar imao osamdeset godina, ako to ne pitate, stari ste, čak i ako imate samo dvadeset godina.

Papa se prisjetio svog nedavnog puta u Kanadu, primjećujući kako su mladi okupljeni na kampu jednaki mladim pripadnicima autohtonih naroda – ljudi smo, sudjelujemo u stvarima koje nas čine ljudima kao što je naš odnos s Bogom, s drugima, sa svime stvorenim i sa samim sobom, u slobodi, velikodušnosti i sebedarju.

Stoga, prisjetio se Papa, odlučio je napisati prije nekoliko godina pismo mladima diljem svijeta, počevši riječima „Krist je živ!“ On je naša nada, Na predivan način  donosi mladost u naš svijet i sve što dotakne postaje mlado, novo i puno života… Krist je živ i želi da ti budeš živ! On je u vama, On je s vama i nikada vas ne napušta. Koliko god daleko odlutali, On je uvijek tu, Uskrsli. Zove vas i čeka da mu se vratite i počnete ispočetka, ohrabrio je Sveti Otac.

To je bio slučaj s Andrijom i Ivanom te sa Šimunom i Jakovom, koji su postali Isusovi učenici i apostoli. Tako je bilo i s njim, priznao je Papa, koji je čuo Isusov poziv sa 17 godina. To je slučaj i za vas, djeca internetskoga doba, nastavio je.

Istinska poniznost

To, rekao je Papa, znači reći ne sebičnosti, egocentrizmu, želji da se pokažemo drugačijima od onoga što jesmo, znati reći ne svakoj zatvorenosti. Znači biti ono što jesmo, ni napuhano ni potišteno, već vidjeti sebe onakvima kakvi jesmo. To je istinska poniznost, naglasio je. Suočeni sa zlom koje je u nama i oko nas, ne treba bježati od stvarnosti, zatvarati se u sebe, već svatko treba preuzeti svoj dio odgovornosti – „svoj križ” – i nositi ga s ljubavlju i s radošću. Ali, ne sami, napomenuo je Papa, nego uvijek s Isusom koji nas vodi.

Prijatelj, suputnik

To nam daje istinski mir i sigurnost. U prisutnosti smo Isusa, koji nas poznaje i voli više nego mi sami, i koji želi da svatko od nas pronađe svoje jedinstveno, osobno ispunjenje, rekao je Papa, citirajući mladog blaženika Carla Acutisa: Bog ne želi fotokopije, samo originale. Isus nije ideja ili moralna zapovijed. Isus je osoba, prijatelj, suputnik na putu, podsjetio je.