Na hodočašću kroz Bosnu članove zajednice pratio je drvarski župnik i duhovni asistent zajednice u BiH don Davor Klečina, koji je svaki dan slavio misu i bio na raspolaganju za sakrament ispovijedi. Grupu su činili polaznici svih uzrasta, što je dodatno omogućilo prijenos iskustava i žara među generacijama.

Prva postaja na hodočašću kroz Bosnu bilo je svetište sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, gdje ih je pozdravio tamošnji župni vikar fra Nikola Neimarević. Govorio im je o povijesti svetišta, a potom je slavljena misa u staroj zavjetnoj crkvi. Nakon kupanja na Plivskom jezeru, članovi zajednice su u poslijepodnevnim satima obišli najvažnije znamenitosti kraljevskoga grada Jajca – vodopad Plive, srednjovjekovnu crkvu Sv. Marije s tornjem sv. Luke, katakombe, tvrđavu i spomen-obilježje poginulim braniteljima u središtu grada. U Jajcu je polaznike pozdravio vijećnik Općinskog vijeća Jajce Ivo Šimunović. Poželio je svima dobrodošlicu i ohrabrio zajednicu da nastavi s misijom „Mladi za mir“ i ne zaboravi Bosnu i Hercegovinu.

Grupa je tijekom četverodnevnog boravka u Bosni bili smještena u etno-selu „Remić“ na Menjiku u Rami. U predvečerje prvog dana formacije član zajednice i nacionalni koordinator za mlade u Katoličkoj karizmatskoj Obnovi u Duhu Svetom (KKODS) Matija Ricov održao je predavanje o temi „Kriza očinstva i muževnosti u današnjem vremenu“.

Drugog dana formacije, 5. kolovoza,  polaznici su posjetili, u posljednjem ratu teško stradalu, Župu Uzdol. U župnoj crkvi imali su priliku poslušati potresna svjedočanstva troje živih svjedoka pokolja koji su nad tamošnjim Hrvatima počinile muslimanske snage 14. rujna 1993. godine. O tom tragičnom događaju svjedočili su predsjednik Udruge 3. bojne brigade Rama Josip Prskalo, Kazimir Zelenika koji je toga dana izgubio roditelje i 11-ogodišnju kćer, te Ivka Stojanović kojoj je toga dana ubijena majka. Potom je voditelj zajednice Mišo Lukenda održao predavanje o jakosti. Zatim su se svi uputili pred memorijalni centar kod stare crkve gdje su molili za sve žrtve Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata iz Župe Uzdol.

U poslijepodnevnim satima polaznici formacije uputili su se podno brda Gradac, u geografskom središtu prostrane uzdolske župe, gdje su od podnožja do vrha brda, uz postavljene postaje molili pobožnost križnog puta bl. Alojzija Stepinca. Na vrhu brda, na temeljima nedavno otkrivene ranokršćanske bazilike, slavili su misu i to je bilo prvo euharistijsko slavlje na tome mjestu nakon gotovo 1500 godina. Zbog simbolike samog mjesta neki dijelovi mise molili su se na latinskom jeziku.

Budući da je Gradac mjesto na kojem se Hercegovina dodiruje s Bosnom, na poseban način se molilo za mir u toj zemlji i za blagoslov hrvatskog naroda u njoj, a molilo se i za hrvatsku domovinu jer je toga dana bio Dan domovinske zahvalnosti. Za posjet Gradecu i misu na njemu najzaslužniji bio je domaći sin, magistar povijesti iz Rame i povratnik iz Njemačke u rodni kraj, Antun Kovčalija koji sudjeluje u arheološkim iskapanjima na tom lokalitetu.

Trećeg dana formacije sudionici su se zaputili prema Bugojnu gdje su posjetili Veselu Stražu u kojoj se nalaze temelji srednjovjekovne katoličke crkve koje je prije nekoliko godina na svom imanju otkopao i konzervirao musliman Husein Smajić. Polaznicima formacije posvjedočio je o svom djelu, a potom je, kao što to čini i svaki dan, zvonio u podne na improviziranom zvoniku, dok su članovi zajednice molili molitvu anđeoskog pozdrava. Husein je na svome imanju izgradio i novu crkvu Gospe od Anđela i darovao ju Vrhbosanskoj nadbiskupiji, pa su članovi zajednice zajedno sa svojim svećenikom u njoj slavili misu na blagdan Preobraženja Gospodinova. Bila je to druga misa proslavljena u toj crkvi nakon mise blagoslova koju je samo četiri dana prije predvodio kardinal Vinko Puljić. Nakon mise sudionici su se zadržali u druženju s obitelji Smajić.

U poslijepodnevnim satima toga dana grupa je posjetila bugojansku Župu Glavice, gdje ih je u župnoj crkvi Srca Isusova pozdravio župnik don Pavo Nikolić. Govorio im je o stradanjima župe i cijele Uskopaljske doline u proteklom ratu, kao i o stradanjima travničkog kraja u kojem je u tim teškim vremenima vršio svoju svećeničku službu. Budući da dio polaznika i članova zajednice vuče podrijetlo iz BiH, don Pavo potaknuo ih je da ne zaborave zemlju svojih roditelja i predaka i da obnavljaju zapuštena ognjišta. Budući da zajednica „Nanovo rođeni“ njeguje pobožnost prema Bogu Ocu, Matija Ricov je potom govorio o „krunici Boga Oca“ nastaloj upravo u Glavicama, kao plod dara lokucije, tj. nutarnjeg govora koji je imala tamošnja župljanka Mara Visković koja je živjela svetačkim životom. Ta je krunica nedavno dobila imprimatur od crkvene vlasti pa su je mladi izmolili na mjestu njezina nastanka.

U večernjim satima trećeg dana formacije inženjer elektrotehnike i građanski aktivist iz Posušja s boravkom u Zagrebu, dobar poznavatelj prilika u BiH Bruno Penava održao je za sudionike formacije predavanje o trenutačnoj političkoj situaciji u BiH i položaju Hrvata u toj zemlji što je pobudilo brojna pitanja kod polaznika i zaključke na koji način oni mogu doprinijeti opstanku Hrvata u BiH.

Posljednji dan formacije, u nedjelju 7. kolovoza koja se slavi i kao nedjelja Boga Oca, započeo je s euharistijskim slavljem pred kapelicom Bl. Alojzija Stepinca na Menjiku. Klečina je zahvalio zajednici „Nanovo rođeni“ što njeguju i promiču u Crkvi pobožnost Bogu Ocu, što se trude oko povratka mladih iz dijaspore u domovinu i što su pokrenuli duhovnu inicijativu „Mladi za mir“ u kojoj održavaju niz evangelizacijskih seminara i susreta diljem BiH.

Potom je Matija Ricov održao završno predavanje na temu „Teologija povratka“ u kojem je – na temelju Svetog pisma i nauka crkvenog učiteljstva – progovorio o važnosti identiteta, kulture njegovanja sjećanja, zdravog domoljublja i nužnosti povratka iz tuđine u domovinu.

U povratku prema Zagrebu, polaznici su kao dio fizičke formacije imali rafting na rijeci Vrbas na stazi dugoj 9 km, kroz kanjon Tijesno do ulaza u Banju Luku.

Muška formacija je dio duhovnog puta zajednice „Nanovo rođeni“ koja se nadahnjuje na primjeru bl. Ivana Merza. Osim evangelizacije, zajednica uključuje i intenzivnu formaciju na četiri razine; duhovnoj, fizičkoj, intelektualnoj i socijalnoj.

Budući da većina članova zajednice vuče podrijetlo iz BiH, za mjesto održavanja formacije odabrana je upravo ta zemlja kako bi polaznici što bolje upoznali svoje korijene i kako bi se na mjestima stradanja molila zadovoljština za sve grijehe, izmolio oprost i pomirenje da bi mogao doći blagoslov za tu zemlju i hrvatski narod u njoj.