Na blagdan sv. Roka slavljene su dvije mise. Tijekom jutarnjeg slavlja u crkvi sv. Roka čitan je svečev životopis. Večernju euharistiju predslavio je fra Ante Bekavac, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Fra Ante je zazvao zagovor sv. Roka, da Stivanjane čuva od kuge, kolere i grijeha. Svim sudionicima slavlja zahvalio je stivanski župnik don Jakša Rubinić.

Nakon mise uslijedila je zavjetna procesija sa svečevim kipom od crkve sv. Roka do župne crkve Uznesenja Marijina. Prema stoljetnoj tradiciji, bratimi Bratovštine sv. Roka, koja danas broji 27 članova, kip sv. Roka nosili su bosonogi. Taj običaj nitko nije uspio prekinuti, iako je tijekom povijesti bilo vremena nesklonih vjeri i Crkvi pa su se procesiji na putu znali naći razbijeno staklo, bodlje i čavli. Bratovština sv. Roka, čiji su članovi nosili kip, danas ima 27 članova.

Uz pjesmu i pobožnost, vjernici su svečev kip kitili cvijećem koje su nakon blagoslova ponijeli svojim domovima te ga slali svojim rođacima i prijateljima po domovini i svijetu.

Tijekom procesije pucala su i dva topa s Maloga mosta. Pedesetmilimetarski topovi teški su 130 i 140 kilograma i tradicionalno se oglašavaju na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije i na blagdan sv. Roka, 15. i 16. kolovoza.

Na kraju procesije uslijedio je blagoslov ispred župne crkve i pozdrav Domovini.

Kip sv. Roka bit će vraćen u njegovu crkvicu u nedjelju 21. kolovoza. U 18:30 u župnoj crkvi bit će slavljena misa, a potom će uslijediti prijenos kipa u procesiji.

Blagdan sv. Roka Stivanjani slave još od 17. stoljeća u znak zahvalnosti što ih je spasio od kuge u teškim danima. U znak zahvalnosti podignuli su mu crkvicu na brijegu ponad mjesta.

Kako piše na službenoj stranici Općine Sutivan, crkva sv. Roka na istoimenom brežuljku iznad mjesta sagrađena je 1623. godine nakon što je Stivan u nekoliko navrata pohodila „crna smrt“, epidemija kuge koja je u ta vremena harala svijetom, a Stivanjani su se zavjetovali sv. Roku da ih čuva od te pošasti i u njegovu čast 16. kolovoza svake godine održavali procesiju i svetkovinu koja je i danas jedan od prepoznatljivih stivanskih običaja. Dok bi se procesija spuštala sa brežuljka do župne crkve Uznesenja Marijina skupine muškaraca bi na morskoj obali ispaljivale plotune iz „mužara“ (malih topova) i pozivali ljude u procesiju i na Svetu Misu. Taj je običaj u raznim oblicima i na razne blagdane prisutan i u drugim dijelovima Hrvatske. Trajalo je to pucanje sve do 1926. godine kada je jedan od topnika, miner Jerko Ljubetić Ture nesretnim slučajem smrtno stradao. Nakon toga je ta tradicija bila prekinuta, a pucalo bi se samo tondinima i garburom.

Nakon 70 godina crkovinar Roko Zuanić Anakleto, skrbnik stivanske sakralne baštine i nositelj papinskog odlikovanja Pro Ecclesia et Pontifice, odlučio je 2006. oživjeti tu tradiciju i u svojoj tvrtki Lagena uz pomoć prijatelja izradio u manjem mjerilu repliku mornaričkog topa iz 18. st. te oformio družinu „Topnici sv. Roka“. Repliku drugog topa izradio je 2016.