Iz mjesta Plešci pješice je krenula skupina hodočasnika, zajedno s riječkim nadbiskupom koadjutorom Matom Uzinićem koji je po dolasku u svetište predvodio svečano liturgijsko slavlje.

U propovijedi naslonjenoj na liturgijska čitanja toga dana (Ez 43,1-7a; Ps 85,9-14; Mt 23,1-12) i koja je povezao s pohodom hodočasnika Blaženoj Djevici Mariji, nadbiskup je na početku spomenuo ulomak iz Knjige proroka Ezekiela i proročanstvo koje se nije ostvarilo. Jeruzalemski hram je razoren i danas imamo Zid plača na mjestu židovskog hrama i nad kojim Izraelci plaču za Božjom prisutnošću koja je obećana u tom hramu. O neispunjenju proroštva spomenutog u navedenom ulomku, propovjednik je u nastavku kazao da kršćani čitajući starozavjetna proročanstva u onome što se govori o Jeruzalemu, prepoznaju Blaženu Djevicu Mariju koju nazivaju Kćer sionska. Tim imenom nazivao se i dio Jeruzalema u kojemu su obitavali siromasi. Njima, malenima, Bog govori preko proroka u Mariji koja je simbol svih njih. U tom kontekstu nadbiskup je spomenuo i Marijin hvalospjev „Veliča“ u kojemu BDM spominje da Bog izabire ‘malene’.

Prorok Ezekijel govori o onome što i mi vjerujemo da se u Blaženoj Djevici Mariji ostvarilo. U njoj i po njoj Bog bira mjesto svojega prebivališta među nama i njoj govori: „…ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek.“ Bog je u Mariji našao svoje mjesto. Ona je hram u kojemu je Bog postao ‘s nama Bog’. Ona je Boga nosila devet mjeseci i rodila ga, ali i prije toga bila je mjesto na kojemu je On boravio prije nego se u njoj utjelovio i po njoj postao čovjekom. Marija je, i nakon što je rodila Isusa, ostala Božji hram. Ona je cijelim bićem bila boravište Božje, mjesto Njegova prijestolja, podnožje Njegovim nogama, boravište Božje među nama, rekao je mons. Uzinić.

Vjernicima je istaknuo da je to poruka i za nas – da u Mariji vidimo Božji hram, prepoznajemo kći jeruzalemsku i novi Jeruzalem, ali i u njoj prepoznajemo model i sliku onoga što bi trebali biti svi mi, onoga što bi trebala biti i jest Crkva – zajednica onih koji ispovijedaju vjeru u Isusa Krista i zajednica onih koji su dobili poslanje da nakon Isusova života među nama, njegova javnog djelovanja među nama i poruka koje nam je predao i njegova vazmenog otajstva, muke, smrti i uskrsnuća, obdareni Duhom Svetim nastavimo njegovo djelo u povijesti.

Marija je model i slika onoga što se događa u Crkvi, ali se na svoj način treba dogoditi u svakome od nas. U njoj je Bog našao svoje mjesto, ali i Crkva je po svome poslanju i zadaći pozvana nastaviti Kristovo djelo spasenja u svijetu. Također, Crkva je pozvana nastaviti biti mjesto Isusovog, Božjeg prijestolja, mjesto stopa Njegovih, odnosno prostor u kojemu je Bog trajno prisutan na više načina, poručio je mons. Uzinić. U tom kontekstu istaknuo je kako je Bog prisutan po Riječi, navještaju kojega Crkva uvijek iznova naviješta. To nije mrtva Riječ, nego živa Riječ, živi Krist prisutan u Euharistiji, ali i službeniku koji je služi i zajednici koja je s njime slavi. Bog je živ u svojim sakramentima, u zajednici vjernika okupljenih na molitvu. Bog je prisutan u svakome od nas i jedan od načina na kojega može i treba u nama i s nama ostati jest slušati i čuvati Božju riječ i po njoj živjeti.

Dodao je da smo kao Crkva živa zajednica u kojoj je Bog prisutan. Mi smo Božji hram u povijesti za one kojima smo poslani. Ta zadaća – ‘biti Božji hramovi’ – ne ostaje samo na nama kao zajednici vjernika, nego je to zadaća svakog pojedinca.  Kako bi zajednica to mogla postati, potrebno je da se svatko potrudi biti ono na što je poslan biti – trajna prisutnost Božja. To je naš način na kojega možemo i trebamo poput Marije začinjati i rađati Isusa u svakodnevnim životnim pozivima.

Govoreći o evanđeoskom ulomku o raskoraku koji se događao starozavjetnom narodu Božjem zbog čega su  proroci dolazili i pozivali ga na obraćenje i obnovu, nadbiskup je upozorio da Isus o njima vrlo kritično govori, osobito prema onima koji imaju najveće odgovornosti u vjerskim zajednicama. Ta kritika u Crkvi aktualna je i danas jer se događa da znademo što bi trebali, lako drugima govorimo što bi oni trebali činiti, a da sami to često ne živimo. Jedno govorimo, a drugo živimo.

To je razlog zbog čega Crkva, svjesna da je zajednica onih u kojoj je Bog prisutan i želi biti trajno prisutan, da je zajednica ispunjena Duhom Svetim pozvana začinjati i rađati Krista, propituje u ovom vremenu svoje poslanje. To čini kroz sinodalno savjetovanje koje je isto poput onoga koje se događalo starozavjetnom narodu s prorocima. Ono što Bog po Duhu Svetom ima reći Crkvi našeg vremena, taj glas proročki Duha Svetoga treba doći u osluškivanju i molitvi svakoga od nas. Svatko treba sebe propitati odgovara li pozivu kojega ima, začinje li i rađa li Isusa i živi li u skladu s njegovom riječi.

Nakon toga, kroz zajedništvo mogu otkriti svoje mjesto u Crkvi i način sudjelovanja kako bi se ostvarilo poslanje u našem vremenu, kako bi se za Crkvu moglo reći: »Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek.« Kao putokaz u ostvarenju tog poslanja, nadbiskup je istaknuo da nam Evanđelje nudi Isusa Krista za nasljedovanje, a Marija nas vodi k njemu i pokazuje kako to činiti. „Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga! Tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni“, citirao je mons. Uzinić ulomak iz Metejevog evanđelja navedivši ga kao primjer. Zaključujući je još jednom podsjetio na Marijin ‘Veliča’ i prve riječi: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje“. Veličajmo i mi Gospodina što je pogledao našu neznatnost i pribrojio nas svojoj Crkvi i omogućio da može po nama i u nama biti prisutan i živ, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Suslavili su generalni vikar Riječke nadbiskupije vlč. Mario Tomljanović, čuvar svetišta vlč. Ivan Marković, upravitelj župa Kupske doline vlč. Josip Tomić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci vlč. Mario Gerić, vlč. Mato Berišić, vlč. Đuliano Trdić, vlč. Ivan Devčić, vlč. Hrvoje Mandić i vlč. Vjekoslav Kovač. Uz mnogobrojne vjernike, na misi su sudjelovali bogoslovi Riječke nadbiskupije koji ovih dana borave na zajedničkom susretu u Gorskom kotaru.