Na početku susreta srdačno ih je pozdravio i poželio im dobrodošlicu na tu visokoškolsku ustanovu. Nakon što su se svi kratko predstavili, prof. Raguž uputio je četiri misli koje bi ih trebale voditi tijekom svih pet godina njihova studiranja.

Prva misao dolazi iz knjige Tužaljki, a glasi: „Dobro je čovjeku da nosi jaram od svoje mladosti“ i pojasnio kako su „došli na ovaj fakultet, odnosno u Bogosloviju kako bi im profesori stavili jaram. To je jaram Božjih riječi, a Božje riječi su u Sv. pismu zapovijedi. Zahvaljujući tome jarmu i Božjim zapovijedima, studenti mogu imati istinsku kršćansku mladost. S druge strane, mladost koja odbacuje jaram Kristovih riječi, Kristovih zapovijedi, uzima drugi jaram – đavolski jaram (grijeha, bludnosti, neozbiljnosti). Cijeli studij predstavlja jedan jaram, on je zahtjevan, ali Gospodin govori da je njegov jaram sladak.“

Druga misao dolazi iz Pjesme nad pjesmama, a započinje riječima: „Poljubi me poljupcem usta svojih“ te je prof. Raguž razložio kako teološki studij počiva na jednom poljupcu – Kristovu poljupcu. „Teološki studij ima smisla samo dok studenti žive od Kristova poljupca. Studiranje je zapravo uzvraćanje poljupca Kristu. No, ako bi studenti mogli živjeti od Krista, potrebno je imati društvo koje njeguje Kristov poljubac“, rekao je i uputio da sv. Jeronim govori u kakvom se društvu treba kretati kršćanin, a posebno student teologije. To su sljedeći ljudi: Pomalo tužni, ozbiljni, pomalo blijedi, ali oni koji nisu prelijepo odjeveni. Prof. Raguž osobito je upozorio na važnost tih svojstava istinskoga teologa (kršćanina) jer su takve osobe one koje njeguju nutrinu, ponizne i duše tražiteljice.

Treća misao koju je v. d. dekana uputio studentima jest izjava sv. Jeronima koji kaže da svaki kršćanin, a osobito teolog treba imati biblioteku u srcu, a četvrta misao vezana je uz Lev 3, 9 koja kaže da žrtvuju cijelu životinju, ali da ne zaborave i rep. „Počevši studirati, studenti su dali svoju glavu, ali ne smiju zaboraviti rep. Dakle, trebaju ostati postojani do kraja, nikada ne popuštati, nikada se ne opuštati“, rekao je prof. Raguž i tim riječima završio pozdravni govor te studentima podijelio prigodne poklone.

Uslijedilo je misno slavlje u fakultetskoj kapeli Marije Majke Crkve. U homiliji prof. Raguž protumačio je evanđeoski ulomak u kojemu Gospodin prijeti Kafarnaumu, gradu koji je vidio najviše čuda te je rekao: „Te su riječi zapravo upućene nama, svim studentima i profesorima teologije. Moramo biti svjesni da upravo teolozi mogu biti najgori od svih znanstvenika, kao Kafarnaum, jer upravo teolozi mogu otpasti od čuda, od Gospodina. Gledaju tolika „čuda“, govore o Bogu, a nikakva obraćenja. Štoviše, još mogu postati i oholiji. Upravo stoga moramo studirati tako da pred očima imamo pakao. Da, teologija je istinska samo ona koja misli naočigled pakla. U tome smislu, sv. Jeronim govori: „Moj se život sastoji u tome da oplakujem bivše grijehe i da se čuvam budućih.“ Tako Jeronim misli na očigled pakla, na očigled mogućnosti vlastite propasti.“ Dekan je propovijed zaključio poticajem studentima da teologiju studiraju ponizno, nježno, olujno, misleći na mogućnost propasti, ali i radujući se, „znajući da se na ovom fakultetu kao i u Crkvi događaju „čuda u Kafarnaumu“ koja se nigdje ne događaju, a studenti teologije moraju biti najčudesniji. Jer, teologija misli naočigled čuda, naočigled Kristovih čuda“.

Nakon mise, v. d. dekana upoznao je studente prve godine s novim v. d. prodekanima: izv. prof. dr. sc. Borisom Vulićem (nastava i studenti), izv. prof. dr. sc. Šimom Šokčevićem (znanost i međufakultetsku suradnju) i izv. prof. dr. sc. Davorom Vukovićem (financije i organizacija poslovanja). Oni su se također kratko predstavili i uputili riječi dobrodošlice.