Hodočašće vjernika iz Žminja na Banovinu
Petrinja/Sisak/Glina/Vojnić (IKA)
Župljani Župe sv. Mihovila arkanđela iz Žminja predvođeni župnikom vlč. Jordanom Rovisom, hodočastili su u subotu 22. listopada na Banovinu.
Prva hodočasnička postaja bila je župna crkva sv. Nikole i sv. Vida u Žažini koja je teško stradala u razornom potresu 29. prosinca 2020. Stradao je tada i žažinski orguljaš Stanko Zec, a na kojeg se srušio zvonik, krovište, kor i zidovi. Pročelje i dio lađe su se potpuno urušili, a djelomično su sačuvane samo apsida i propovjedaonica. O povijesti ove crkve i drugih koje su vjernici posjetili govorio je pratitelj hodočasničkog itinerarija don Ivo Borić, policijski kapelan Sisačke biskupije. U potresu je u Sisačkoj biskupiji stradalo 30 župnih crkava i tek ih je nekoliko vraćeno u funkciju. Sisačka biskupija je stoga izgradila 14 montažnih objekata u župama gdje su crkve zbog oštećenja neupotrebljive.
Nakon Žažine hodočasnici su prošli kroz Sisak. U Petrinji su zatim posjetili župnu crkvu Sv. Lovre. Bila je sagrađena 1780. godine na mjestu starije crkve. U Domovinskom je ratu minirana i potpuno srušena, a u ožujku 1992. godine bio joj je uklonjen svaki trag. Nakon Domovinskog rata sagrađena je nova crkva istovjetnog oblika na istom mjestu, a posvećena je 2000. godine. Unutrašnjost je ukrašena radovima brojnih umjetnika, posebno su lijepi vitraji.
U Petrinji hodočasnici su nazočili radosnom događaju blagoslova zemljišta i temeljnog kamena buduće crkve sv. Ivana Pavla II. Svečano misno slavlje na blagdan sv. pape Ivana Pavla II. u istoimenoj petrinjskoj župi predvodio je sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su biskupski vikar mons. Marko Cvitkušić i petnaestak svećenika, a na početku sve okupljene pozdravio je župnik fra Mate Bašić. Misno slavlje pjesmom je animirao Mješoviti pjevački zbor studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a uveličali su ga i franjevački bogoslovi.
U propovijedi biskup Košić osvrnuo se na svetog Papu i njegov doprinos Crkvi u Hrvata. Čitanja Božje Riječi (Iz 52, 7-10; Ef 4, 7-16) također je povezao uz veličinu službe i osobe sv. Pape Ivana Pavla II. „Naš današnji svetac naš je suvremenik i zato nam je bliži te gledajući njega i njegov put hoda s Kristom i mi se možemo lakše odvažiti na taj put“, rekao je biskup. „I crkva koju gradimo u čast Božju a posvetit ćemo ju u spomen na svetog Papu Ivana Pavla II. bit će spomenik naše ljubavi i zahvalnosti. Ljubavi prema Kristu i zahvalnosti što nam je po svojem svetom učeniku papi Ivanu Pavlu II. pomogao kad nam je bilo najteže, što je bio uz nas kad su nas svi ostavili, što je znao razlikovati pravdu i nepravdu, istinu i laž, te i nas zove na ljubav prema Kristu i zahvalnost za svaki primljeni dar. A ima li išta što nismo primili? I naši životi i svi dobri ljudi koje smo upoznali i sve naše namisli i dobro koje nam se daje, nije li sve iz ruke Božje?“ istaknuo je biskup Košić.
Nakon mise podijeljen je blagoslov s moćima sv. Ivana Pavla II., a proslava je zaključena zajedničkim objedom svih okupljenih.
Nakon duhovne i tjelesne okrjepe autobus hodočasnika nastavio je prema Glini i Svetištu Majke naših stradanja u Gori. Crkva je proglašena Marijanskim svetištem Sisačke biskupije dekretom 2012. godine. Crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji bila je prema arheološkim istraživanjima prvotno sagrađena od kamena u 11. ili 12. stoljeću kao romanička crkva. Zatim je u prvoj polovini 13. stoljeća preuređena u templarsku gotičku crkvu koja je stradala u dugogodišnjim ratovima s Osmanlijama. Nakon prestanka ratova na samom početku 18. stoljeća popravljena je i dograđena u baroknom stilu. Ta crkva je u potpunosti srušena u Domovinskom ratu, granatirana, zapaljena i minirana, a nakon rata obnovljena, proglašena marijanskim svetištem i posvećena 8. prosinca 2015. godine. Nažalost ponovno je stradala u spomenutom razornom potresu. Župnik Rovis je predstavnicima župe uručio prikupljen novčani prilog, namijenjen za crkvu Sv. Jude i Tadeja u Strašniku, za elektrifikaciju zvona. Hodočasnici su svoj put zaključili u Vojniću, na trgu hrvatskog kralja Petra Svačića.