Nakon molitve Mira Ilić, dosadašnja predsjednica Udruge, pozdravila je nazočnog biskupa Antuna Škvorčevića, svećenike i sve sudionike skupštine. Izrazila je radost što Udruga postoji i djeluje već dvadeset i pet godina, prikazavši tijek njezina nastanka i djelovanja te poteškoće s kojima se susretala, osnivanje ogranaka u gradovima Požeške biskupije gdje postoje bolnički centri. Zahvalila je na hrabrosti i požrtvovnosti prvoj predsjednici Udruge Mariji Paveljak od koje je prije šesnaest godina preuzela vodstvo Udruge. Na poseban je pak način zahvalila biskupu Škovrčeviću što je pastirskom brigom pratio djelovanje Udruge od samih njezinih početaka, uvijek usmjeravajući i ohrabrujući u radu sve njezine članove. Zahvalila je također i svima onima koji su Udruzi pružali podršku – od bivšeg ravnatelja požeške Bolnice Željka Glavića, glavnih sestara Bolnice do svih duhovnika i dušobrižnika. Naposljetku je prisutnima predstavila izabranu predsjednicu Udruge Suzanu Šarčević, zaželjevši joj obilje Božjeg blagoslova i entuzijazma u vođenju Udruge.

Zatim je biskup Škvorčević u prigodnoj riječi najprije članicama Udruge na čelu sa sestrama Mirom Ilić i Marijom Paveljak čestitao dvadeset i pet godina ustrajnog nastojanja oko povezanosti i zajedništva medicinskih sestara u Požegi s naslova vjere. Istaknuo je da onda kad promatramo životne situacije polazeći od vjere, ne vidimo u njima samo negativno, mučno i teško, nego otkrivamo i njihovu višu, „poetsku“ razinu. Protumačio je kako se ta vjernička „poetska“ razina u pozivu medicinske sestre očituje u njezinoj moći liječenja, kad ono nije svedeno samo na stručno, tehničko nastojanje, nego je povezano s ljubavlju za bolesnika. Na taj način se medicinska sestra uzdiže u dinamizam Isusova pristupa bolesnicima, koji je naviještao kraljevstvo nebesko liječeći, a liječenjem ostvarivao početke kraljevstva nebeskog kao stvarnosti u kojoj je čovjek cjelovito oslobođen za puninu postojanja po naumu Božjem. Biskup je istaknuo da je liječenje bolesnih poslanje Crkve koje na svoj način ostvaruju medicinske sestre uključene u svoju katoličku udrugu. Dodao je kako se raduje što je po njihovu djelovanju Požeška biskupija tijekom svojih 25 godina postojanja posvjedočila tu dimenziju svoga poslanja.

Zahvalio je dosadašnjoj predsjednici Udruge, sestri Miri Ilić što nije dopustila da životne okolnosti poput COVID-19 spriječe djelovanje Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji. Kazao je kako povijest svjedoči da tamo gdje netko „podmetne leđa“, poput Isusa koji je položio za nas svoj život na križu, ostavlja svijetli trag za sobom. Tako i žrtva medicinskih sestara i opredjeljenje da čine dobro ostavlja trag svjetla koji se ne može izbrisati, rekao je biskup Škovrčević.Zahvalivši im za dobro koje su činile, poželio je da ne nestane u njima Božje snage te nastave održavati međusobnu povezanost i organizirano svjedočiti vjeru u služenju bolesnicima. Potaknuo ih je neka promisle je li potrebno da se Udruga i njezini ogranci kao udruženje vjernika u Crkvi prijavljuje kao Društvo građana, te oni postaju pravne osobe i preuzimaju obveze koje nije uvijek lako ispunjavati. Novoj predsjednici sestri Suzani Šarčević čestitao je na izboru i zahvalio što je prihvatila vođenje Udruge, te ona nakon dvadeset i pet godina svoga postojanja u Požeškoj biskupiji nastavi svoje poslanje. U znak zahvalnosti biskup je dosadašnjoj predsjednici Miri Ilić darovao monografiju „Požeška katedrala“, tiskanu prigodom 25. obljetnice Biskupije.

Uslijedio je potom prikaz djelovanja Udruge kroz arhivski audio i video materijal. Sudionici skupštine uputili su se potom u obližnju crkvu sv. Lovre, gdje je Matej Filipović, prefekt Kolegija Požeške biskupije, održao duhovni nagovor. Osvrćući se na primjer Blažene Djevice Marije, on je progovorio o odnosu medicinskih sestara s Bogom i utjelovljenim Sinom Božjim, trajno prisutnim u euharistiji – u kojem je izvor i temelj istinskog kršćanskog života i poslanja. Istaknuo je, među ostalim, kako svaki čovjek ima neke svoje planove za život, pa tako i Marija, ali je unatoč nedovoljnom razumijevanju prihvatila Božju volju, vjerujući kako je to najbolji način na koji može iskusiti unutarnje zadovoljstvo i istinsko ispunjenje svoga postojanja. Potaknuo je medicinske sestre da svakodnevno budu otvorene poticajima Duha i prihvaćaju Božju volju, svjesne kako svaki dan nosi određene poteškoće i iskušenje, ali da na tom pute nikada nisu i neće biti same jer onaj tko prihvaća Božju volju ima i potporu njegove snažne ruke pomoćnice koja ga usmjerava i vodi konačnom cilju – zajedništvu sa Stvoriteljem. Kazao je kako su trenuci euharistijskog klanjanja prilika da sve što nose u srcu predaju Bogu i njemu povjere svoj život, a ujedno i zahvale za sve milosti kojima ih je Bog obasipao kroz Katoličku udrugu medicinskih sestara u Požeškoj biskupiji kroz koju su povezani s njime, a i jedni s drugima, napose služeći onima najpotrebitijima. Nakon duhovnog nagovora slijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.