Pogreb je u srijedu, 9. studenoga u 13:20 na Gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu. Misa zadušnica slavit će se nakon pogreba, u 14:45 u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu.

O. Božidar Ipša rođen je 23. studenoga 1930. u Donjem Makoišću, župa Mađarevo, u pobožnoj obitelji s devetero djece. Osnovnu školu završio je u Mađarevu. Najprije je pohađao Interdijecezansko malo sjemenište na Šalati koje su vodili isusovci. Oni su mu pomogli u razboritom i produljenom razlučivanju o ulasku u Družbu Isusovu. To se razlučivanje završilo ulaskom u novicijat nakon druge godine studija bogoslovije i vojne službe. Slijedile su godine studija filozofije i teologije, okrunjene svećeničkim ređenjem, koje mu je uoči blagdana sv. Ignacija 1962. podijelio nadbiskup Franjo Šeper u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. S trećom probacijom u Opatiji i svečanim zavjetima koje je položio na Svijećnicu 1967., zaključena je njegova isusovačka formacija.

Nakon ređenja, najprije je bio imenovan duhovnikom bogoslova na Fratrovcu. U isto vrijeme držao je pouke u novicijatima redovnica, vodio brojne tečajeve duhovnih vježbi i pomagao u župi Krista Kralja. Godine 1966. određen je za učitelja novaka časne braće na Fratrovcu i u toj službi ostao dvije godine. Zatim je sljedeće dvije godine djelovao kao kateheta učenika srednje škole i studenata u Sarajevu. 1970. bio je kapelan na župama Prečko i Špansko, pa sedam godina kapelan na župi Jordanovac u Zagrebu.

Godine 1977. premješten je u isusovačku zajednicu u Osijeku i ondje ostao 16 godina. Glavni apostolat bile su mu pučke misije s cijenjenim misionarom o. Zvonkom Majićem. Osim misija, ispovijedao je, propovijedao te obilazio bolesnike i pomagao na okolnim župama. Vodio je Marijinu legiju, a više godina duhovno je pratio svjetovni institut „Obitelj malih Marija“.

Od 1994. je djelovao u Rezidenciji Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu, gdje se neumorno žrtvovao u dijeljenju sakramenata pomirenja i u duhovnoj brizi za bolesnike u nedalekoj bolnici te u suradnji s laicima „Marijine legije“. Subraća i vjernici izrazito su cijenili njegovu postojanost u pastoralnom radu kao i vjeran redovnički duh. Bio je jednostavan, ali uporan, pa su se nerijetko ljudi kod njega ispovijedali i primili sakramente nakon više godina izbivanja iz crkvenog života. Mnogi su svjedočili o obraćenju, izboru duhovnog zvanja ili drugom rastu u kršćanskom životu nakon razgovora ili ispovijedi kod o. Ipše.

Na rodnoj župi Mađarevo je 5. kolovoza 2012. svečano proslavio zlatnu misu. Od 2016. je zbog bolesti premješten u isusovačku zajednicu na Fratrovac, gdje je strpljivo podnosio križ bolesti i slabosti sve do svoga prelaska u vječnost.