Svjestan straha pred odgovornošću u odgoju djece, ustvrdio je da se kao kršćani ne trebamo tjeskobno brinuti. „Roditelji su dionici općeg straha; od budućnosti, od stanja maloga djeteta, imaju veći strah od bolesti, smrti i svakobitne oštećenosti, opterećuje ih briga za uspješan ili neuspješan život, odgoj, mjesto u društvu, buduću kvalitetu života i drugo. Kada se unutar svim opterećenjima odluče na novi život i suradnju s Bogom Stvoriteljem onda to znači da je u njima pobijedilo povjerenje da je život nešto pozitivno, da je taj život nošen od druge stvarnosti i da se mora naći smisao života, da mora netko biti tko taj život podržava“, rekao je, između ostalog, mons. Aračić.

Nadalje je pojasnio zašto je važno krstiti djecu kao malene, a ne kada odrastu, ustvrdivši kako su roditelji pozvani djecu odgajati odgovorno odmalena u vjeri i to svojim primjerom. „Bog je upisao moje ime u svoj dlan, Bogu je stalo do moga života. On je htio da ja postojim i hoće da uspijem u životu. Svi smo pozvani imati udjela i dogovornosti u tom rastu. Zato se ne moramo bojati budućnosti, nego živjeti vlastitu odgovornost prema svom narodu, Crkvi i svom opstanku“, poručio je na kraju mons. Aračić i dodao kako smo pozvani ne upadati u beznađe, nego živjeti s  povjerenjem u Božju providnost.