Sudionici su svoj četverodnevni susret počeli sudjelovanjem na misi koju je u katedrali sv. Stošije predslavio nadbiskup Puljić.

Nakon blagdanske mise sv. Krševana, skupina voditelja KKODS-a susrela se u zadarskoj prvostolnici s nadbiskupima koji su izrazili dobrodošlicu sudionicima susreta poželjevši im blagoslovljeno djelovanje.

Mons. Puljić rekao je da je karizma, specifičnost KKODS-a osobito nastojanje njihovih članova za dubokim iskustvom vjere po djelovanju Duha Svetoga.

„Isus Krist je rekao apostolima: ‚Neću vas ostaviti same, kao siročad‘, obećao im je poslati Duha Svetoga. Duh Sveti uvodi u istinu, on je tješitelj, branitelj, savjetnik. Prije svoga odlaska u smrt Isus je rekao apostolima da će moliti Oca koji će im dati drugoga Branitelja, da bude zauvijek s njima. Isus Krist je živ, Duh Sveti je tu, s nama. To je Isusova milosna, duhovska ostavština. Crkva sada zapravo, do ponovnog Kristovog dolaska, živi duhovsko vrijeme. To smo pozvani osvijestiti i sebe još više predavati u molitvi i zahvali u odnosu s Duhom Svetim, da nas on nadahnjuje, upravlja naše korake, odluke i da nas vodi“, rekao je nadbiskup Puljić.

Poželio je da žive puninu vjere koja počiva na Presvetom Trojstvu božanskih osoba: Boga Oca, Sina Isusa Krista i veze njihove ljubavi, Duha Svetoga.

Zadarske nadbiskupe pozdravio je i o. Sebastian Šujević, SI, predstavnik duhovnika KKODS-a, zahvalivši im za prijem i podršku. Susret je bio lijepa eklezijalna slika zajedništva svećenika i laika koji su upućeni na međusobnu suradnju i dio su jednoga, Kristovoga tijela.

„Privilegija je pratiti KKODS jer baš kroz suradnju s laicima upoznao sam dubinu karizmatskog pokreta, bolje reći, struje milosti čiji je smisao obnova cijele Crkve: obnova laika, župa, biskupija, obnova cijelih mjesnih Crkava i Crkava u narodima. Smisao našeg djelovanja nije biti neki paralelan pokret, nego pokret koji će se stopiti s tijelom Crkve i donijeti novi život Crkvi. Tu sam doživio dubinu svoga svećeništva, preko laika. S druge strane, doživio sam da laici imaju potrebu i žeđ za pastirima, da se događa međusobna struja milosti koju i mi dajemo laicima preko sakramenata, molitve, savjeta, preko raznih pastirskih dužnosti i ljubavi. Ali, i mi svećenici od laika dobivamo smisao našeg identiteta. Kroz tu suradnju svećenik, redovnik, može doživjeti puninu svoga svećeništva, svoga identiteta. To je ljepota koja se nudi Crkvi i vidi se ta potreba“, rekao je o. Šujević.

Istaknuo je da je važno naglasiti i da su župe mjesto gdje se obnova može dogoditi, da se po njihovom djelovanju donosi i oživljavanje župa.

„Ne da u župi neka zajednica ima svoj život, nego da je to zajednica koja pomaže, koja se stapa sa župom i raznim aktivnostima. Da vjernici ne odrade samo neku službu, neki posao, nego da budemo osviješteni vjernici, ljudi duha, molitve, ljudi koji donose snagu župniku, pa će od župnika dobiti povrat. Tako će se širiti ta struja milosti i blagoslov na cijelu župu“, poručio je.

Postoje primjeri lijepih suradnji, „župa koje se obnavljaju dinamikom koja nije osmišljena nekim ljudskim planom, nego prepuštanjem Duhu koji voli svoju Crkvu, voli svoju zaručnicu, Duha koji neprestano daje i daruje nove poticaje“.

Pojašnjavajući stvarnost molitve slavljenja koja je osobito prisutna na susretima KKODS-a, o. Šujević je rekao da je čovjek današnjice zaokupljen obvezama, pritiscima, očekivanjima, službama, kako to sve ostvariti.

„U toj svojoj bitci za vrijeme za Gospodina, čovjek gubi smisao, pita se koji je smisao svega toga što radi. Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu daje čast, da mu služi i tako spasi dušu svoju. Crkva je zapravo mjesto slavljenja. Za svaki sakrament ne kažemo: Sakrament se događa, nego kažemo: Sakrament se slavi! Slavi se sveta misa, euharistija, slavi se sakrament krštenja, pričesti, svete potvrde. Sveto Pismo kaže: ‚Živi čovjek je Božja slava.‘ A živi čovjek je duboko i sa srcem, jako povezan s Gospodinom“, poručio je.

KKODS je u početku svoga djelovanja nailazio kod nekih pojedinaca ili razina u Crkvi i na poneku sumnjičavost glede nekih aspekata njihovog djelovanja. No, blagoslov djelovanju KKODS-a predstavlja podrška i predstavnika hijerarhije upravo po biskupima koji su pozvani razlučivati duhove i plodove različitih stvarnosti koje djeluju u Crkvi.

„To je normalan put sazrijevanja. Svaka pojavnost u Crkvi prolazila je svoj put sazrijevanja, preispitivanja od strane Crkve je li to autentično. Ja sam član Družbe Isusove i ta je Družba također kroz to prolazila. Suočavalo se s pitanjima je li to doista služi Crkvi, donosi li to plodove? Te procese prošli su i franjevci, salezijanci, neokatekumeni, Comunione e Liberazione u Italiji. Svi novi pokreti i zajednice koje donose novi zahvat duha u Crkvu uvijek imaju vrijeme provjere, a to je ujedno vrijeme sazrijevanja, čišćenja. Svaki pokret u početku ima ‚djetinjih‘ problema, onoga ljudskoga, ali to polako sazrijeva. Zatim se uspostavlja povjerenje i onda obje strane uživaju plodove. To se događa i sa Strujom milosti, s CHARIS-om koji je službeni naziv za objedinjene sve struje milosti i pojavnosti karizmatskog pokreta i sada doživljava zrelost. To se sve više prepoznaje i potvrđuje međusobno, hijerarhijski darovi i karizmatski darovi. Onda se plodovi uživaju obostrano. A to dovodi do zajedništva, jedinstva, što je i želja Kristova, da budemo jedno“, poručio je o. Šujević nakon susreta.