Duhovna obnova sastojala se od nagovora duhovnika o. Alana Modrića, mogućnosti za svetu ispovijed i osobnu molitvu u samoći te zajedničke mise slavlja koju je predslavio vicerektor Zavoda vlč. Marko Škraba, a propovijedao je duhovnik o. Modrić.

Nagovor kojeg je naslovio „On sam hita da nas spasi“, o. Modrić temeljio je na biblijskom odlomku Iz 35, 1 – 4 – opisu povratka izraelskog naroda iz izgnanstva u Babilonu, u kojem je prorok Izaija pozvao Izraelce na radost jer im se Bog kao onaj koji je uvijek na djelu, pokazao kao onaj koji hita da spasi čovjeka.

Pritom, dodao je o. Modrić, o čovjeku ovisi koliko je spreman njegovo spasiteljsko djelovanje uočiti, prihvatiti i posvojiti u svom životu.

Nadalje, osvrnuvši se na četiri adventske svijeće, rekao je da je u jednoj od njih simbolizirano spomenuto spasenje, dok preostale tri svijeće sa simbolikom svjetla predstavljaju tri značajke došašća, a to su nada, radost i pouzdanje.

Promišljajući o nadi kao značajci došašća, o. Modrić rekao je da ona ima osobitu važnost, no najviše je izložena kušnjama i napadima Božjeg i čovjekovog neprijatelja. Podsjetio je prisutne na duševno stanje izraelskog naroda u vremenu prije Isusova rođenja, u vremenu kada su živjeli u okolnostima u kojima su nestali i mir, i vjera i ljubav, no kada im je kao nada povrh svih nada, došao Jedinorođeni Sin Božji. Aktualizirajući govor o nadi, o. Modrić nadodao je da je ona za članove Zavoda vezana prije svega uz uspjeh studija te da će se svaki član kao pojedinac izgrađivati i sazrijevati kao čovjek, koji će iz Rima otići kao bolja osoba i vjernik te će moći biti što više u službi Bogu i ljudima. Uprava i osoblje, nastavio je aktualizaciju, gaji nadu da će kroz njihov posao i poslanje proslaviti Gospodin.

Sljedeća značajka došašća kojoj je bitan preduvjet nada jest radost koju je pojasnio dvjema pričama: poukom sv. Franje o savršenoj radosti koja se odnosi na strpljivo podnošenje okrutnosti i nemilosrdnosti, bez uzrujavanja, smetenosti i prigovaranja, te opisom filmske scene iz serijala o boksaču Rockyju koji kao jedan od najpoznatijih filmskih boksača u povijesti svome sinu rekao da u boksu nije važno koliko se može udariti, nego koliko se jaki udarac može primiti te se potom nastaviti boriti. U tom kontekstu zaključio je da je tako shvaćena radost u Crkvi bila najjača u vremenima progona, zabrana i ismijavanja, kada Crkva nije odustala nego nastavila ispovijedati jedinoga istinitoga Gospodina Isusa Krista.

Upravo takva radost, nastavio je o. Modrić, pomaže rastu u trećoj značajci došašća – pouzdanju. Govoreći o pouzdanju istaknuo je kako je moguće shvatiti važnost pouzdanja u Gospodina i njegovu milost, ako razmišljamo o pouzdanju koje on očituje prema nama. Pravi primjer je događaj Navještenja koje se može promatrati usporedno s padom prvog čovjeka: tu je vidljivo nevjerojatno pouzdanje koje Bog ima prema stvorenju te koje je snažno do mjere da je Bog i nakon razočaranja s Adamom i Evom odlučio spasiti i otkupiti ljudski rod. Bog je svjestan da će potaknuti naše pouzdanje i povjerenje u sebe ukoliko iskaže takvo pouzdanje prema čovjeku. Na kraju je zaključio da je vrhunac procesa dostići Pavlovo pouzdanje u Boga koje je moguće iščitati iz Rim 8, 31 – 39.

U propovijedi tijekom mise s obrascem Prve adventske nedjelje, o. Modrić, referirajući se na misna čitanja, a polazeći od zaziva „Dođi, Gospodine Isuse“ kojim završava Sveto pismo, govorio je o iščekivanju drugog i konačnog Isusova dolaska kao jednoj od temeljnih značajki naše vjere.

Taj događaj, kazao je, opisala su sva navještena misna čitanja. Prorok Izaija u prvom čitanju opisao ga je pjesničkom snagom, koristeći se slikom „Gore Gospodnje“, slikom koja se često susreće u Svetom pismu i opisuje Božju nazočnost i blizinu Njegovu stvorenju.

Ta gora biva postavljena i uzvišena povrh svega, oslikavajući na taj način Božju veličanstvenost i svemoć koja ljude privlači k sebi i ujedinjuje ih, čineći ih braćom koja žive u slozi, a u tome je jedna od poruka vremena došašća: naučiti biti u neravnodušnom miru s drugima, pa i s onima koji ne dijele naše mišljenje, koji žive životom drugačijim od našeg.

Nadalje, sv. Pavao u Poslanici Rimljanima, ukazao je na jednu drugu značajku došašća koja je vezana uz Kristov drugi dolazak, a ona je i središnja poruka naviještenog Evanđelja. To je budnost koja je pritom shvaćena kao stav pripravnosti koji nas čini spremnima za Isusov dolazak i kao poziv kojim nas Gospodin upozorava na veliku opasnost ravnodušnosti i relativizma u vjerskom životu.

Na kraju, o. Modrić zaključio je te potaknuo prisutne da vrijeme došašća bude vrijeme mirnog iščekivanja, u budnosti i spremnosti da se prihvati Isusa Krista koji dolazi na ovaj svijet, paleći ne samo svijeće materijalnog adventskog vijenca, nego onog duhovnog vijenca.

Na kraju mise vicerektor Škraba zahvalio je predvoditelju duhovne obnove o. Modriću na upućenim poticajnim riječima, a potom duhovna obnova zaključena je zajedničkom večerom i povratkom u Zavod sv. Jeronima.