Večernju pobožnost uz misno slavlje u čast Gospi Osječkoj 29. studenog je otvorila Župa sv. Leopolda B. Mandića čiji je župnik vlč. Tomislav Benaković predvodio misno slavlje, a zbor Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice pjevao uz orguljsku pratnju s. Franciske Gjonaj. Druge večeri, na spomendan sv. Andrije, ap., franjevci s gvardijanom fra Venancijem Mihaljevićem ugostili su župljane retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa, zbor i redovnice Družbe sestara Naše Gospe.

Duhovnu pripravu otvorio je fra Venancije dobrodošlicom retfalačkim hodočasnicima i župnomu vikaru vlč. Florijanu Zagorščaku koji je predvodio misno slavlje i propovijedao, a suslavili su: gvardijan Mihaljević, fra Zoltan Dukai i fra Anto Barišić. Liturgijskim pjevanjem zbora ravnao je i psalam otpjevao Ivan Bošnjak, a na korskim orguljama svirao Antun Ivanković.

Uvodeći u misno slavlje vlč. Zagorščak kazao je „da nas spomendan sv. Andrije, ap., podsjeća da od ovoga sveca možemo nasljedovati pozivanje ljudi k Isusu jer, kada je Isus njega pozvao, on je k Isusu doveo i svoga brata Šimuna“, te je u propovijedi govorio o veličini BDM u poniznosti i malenosti.

„U ovoj predivnoj baroknoj crkvi okupili smo se u pripravi za proslavu Gospe Osječke – Čuvarice grada, i svetkovine Bezgrešnog začeća BDM. Promišljamo li o veličini i važnosti naše nebeske Majke, uočavamo njezinu poniznost. Zašto je Gospa velika? Zato što je prethodno bila mala, neznatna službenica Gospodnja. Upravo su tu krije paradoks. Velik sam onda, kada sam ponizan, kad’ sam malen, ili kako Pavao kaže: ‘kad sam slab, onda sam jak!’ Veličina onih koji su Božji započinje u malenosti. Bog je kroz čitavu povijest spasenja odabirao malene ljude, ljude koje svijet ne bi izabrao jer nisu vidjeli ništa posebno u njima. Birao je obične ljude s očitim nedostacima i pretvarao ih u iznimne osobe s pomoću svojega Svetoga Duha“, naglasio je propovjednik uz primjere: Jišajeva sina Davida, apostola običnih ribara zapaljenih Duhom Svetim i BDM koja je živjela poput ostalih žena onoga vremena, malena i neznatna.

„Kada se Bog objavio proroku Iliji na brdu Sinaju, nije se objavio u olujnom vihoru, ni u potresu ni u ognju, već u šaptu laganog i blagog vihora. I sam Bog djeluje skromno i ponizno, ne tražeći nikakva blještavila i pozornost. Nije se Isus rodio na pozornici, već u skrovitoj štalici. Bogu su uvijek bili dragi oni maleni, jednostavni ljudi spremni predati svoj život njegovoj providnosti. Bog ne zahtijeva od nas da odemo na neko posebno mjesto i učinimo izvanrednu stvar kako bismo mu privukli pažnju. Nije bitno biti na nekom posebnom mjestu ili učiniti nešto što nadilazi naše snage. Bitan je posluh, povjerenje u njega! (…) Marija je pokazala kako vrijedi slijediti životni put koji je Bog stavio pred nju i tako ispunila svoj život. Bog u malenima čini velika djela! I oni su upravo veliki po djelima koje Bog čini u njima. A Marija je najveće djelo Božje od svih ljudi. Sve je počelo njezinim: ‘Neka mi bude po riječi tvojoj!’ Po poslušnosti Božjoj riječi zadobiva veličinu. Marija nije gubila pouzdanje u Božju riječ ni kad je proživljavala lijepe, ali i one teške trenutke. I onda kad kod navještenja nije znala kako će se začeće zbiti i kada je rodila Spasitelja; i onda kad ga je gledala kako joj Jedinorođenac umire na križu, kao i onda kad ga je ugledala nakon uskrsnuća. Marija se nije uzoholila i uzdala u svoje snage, već je ostala postojana u poniznosti i vjeri u Boga. (…) Nastojmo uočiti Marijinu malenost i poniznost i nasljedovati je u svojem životu. Bog nas želi takve kakvi jesmo i na mjestima na kojima jesmo. Neka naš život, življen u poniznosti i pouzdanju u Boga, bude naš hvalospjev Bogu, naš ‘Veliča’ (naš Magnificat), kako bi na nam, još za ovoga života velika djela učinio Gospodin, a u konačnici i doveo k sebi i Mariji, Gospi Osječkoj“, poručio je vlč. Zagorščak. Poslije mise radosno je zajedništvo hodočasnika nastavljeno u samostanu uz trpezu, pjesmu i poslužiteljstvo fra Miroslava Petraca.

Svaku večer, poslije marijanske pobožnosti je misno slavlje u 18 sati koje zaključuje zajednička posvetna molitva Gospi Osječkoj i pjevanje skladbe „Čuvarici grada“ te hodočasnici čine zavjetni ophod oko oltara. Hodočasničke večeri su prigoda za zahvalu BDM jer je u Domovinskom ratu bdjela nad Osijekom i posebno uz Dan grada (2. prosinca) vjernici zahvaljuju „Čuvarici“ za dobro primljeno po njezinu zagovoru. U hodočasničkoj devetnici, uz spomenute župe i redovničke zajednice, sudjeluju župe i zborovi: iz Višnjevca, Donjeg grada, Juga II, Josipovca, Sarvaša i Tvrđe. Na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM misu će predvoditi đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Na blagdansko slavlje pozvani su svi štovatelji „Čuvarice grada Osijeka“.