„Bog se rodio od Djevice Marije. Nju je izabrao, nju je pripremio, učinio dostojnom da bude njegov Šator među ljudima. Od grijeha ju sačuvao – Bezgrešno začeće – učinio ju čistim prijestoljem svoje milosti. Zlo i grijeh nikada je nisu dotakli, nikada postali dio njezine volje i postupaka. Čitav život ostade vjerna svome: Neka mi bude!“, kazao je biskup Rogić u homiliji.

Istaknuo je kako Božji plan spasenja čovjeka ima svoj početak od trenutka kad se čovjek izgubio. Iako stvoren na sliku Božju, čovjek se izgubio kad je krivo odabrao. Kad je pokazao neposluh. Oholo poželio uzdignuti sam sebe i izjednačiti se s Bogom. Ubrao je sa stabla spoznaje dobra i zla, u želji da mimo Boga odlučuje što će činiti i što je za njega „dobro“. Prezreo je sva dobra koja mu je Bog dao, a svoju slobodnu volju okrenuo protiv Boga, svoga Stvoritelja, darivatelja života. Već od rođenja čovjek nosi svoju slabu, grešnu narav. Ljudskost postaje ranjiva, kolebljiva, smutljiva, da se zavesti. Čovjek gubi jasnoću i sigurnost što je dobro, a što zlo, što je volja Božja, a što čovjekova. Ta izgubljenost ljudskog bića traje i trajat će dok je svijeta i vijeka. Bog i dalje traži čovjeka i zove ga: Gdje si? – Sigurno i nas od vremena do vremena pita: gdje si?

Biskup Rogić poručio je kako Bog ne napušta čovjeka. Već kod prvog grijeha Bog ima plan spasenja kad se napuni mjera vremena Bog čini djela čudesna, ta Bogu ništa nije nemoguće. Šalje svoga glasnika, arkanđela Gabrijela da donese radosnu vijest izabranoj djevici Mariji, s Josipom zaručenoj. Marija je puna milosti jer je uvijek Božja. Milosti puna jer je Gospodin s njom. Milosti puna jer će na nju sići Duh Sveti i svemoć Svevišnjega će ju osjeniti. Začet će Spasitelja i donijeti ga izgubljenom čovjeku, rekao je mons. Rogić.

Istaknuo je da Bog ima svoj plan sa svakim od nas. Neće nam uskratiti svoje milosti ako u Marijinoj poniznosti prepustimo svoje putove Kristu. Pa i kroz kušnje, slabosti i padove. Ranjeni grijehom prvog krivog odabira i sami znamo biti u oholoj samovolji, ali ta nas samovolja nužno udaljava od Boga i čini izgubljenima. Katkada u pomisli da je križ pretežak i čežnji za nekim drugim putem, lakšim. Sveti Pavao piše Efažanima da smo blagoslovljeni svakim blagoslovom duhovnim i milošću u Kristu. Neće nam Bog uskratiti svoje naklonosti jer nas izabra sebi, za sebe po Isusu Kristu da budemo na hvalu Slave njegove. To znači, da se i po našim životima proslavi Bog, da daje ovom svijetu danas svjedočanstvo svoje nazočnosti i spasenja. Po odluci njegove volje to nam u dio pade, nama koji se nadamo u Kristu. To ne isključuje dvije stvari: pristanak i trpljenje, žrtvu. Bog i od nas traži pristanak, prihvaćanje njegove volje pa i po cijenu trpljenja, prolaženja kroz životne poteškoće, nevolje i križeve – nikada ne gubeći nadu i pouzdanje da poslije križa dolazi uskrsnuće, život vječni u Bogu gdje grijeh više nema pristupa i gdje nas čeka okrunjena nebeska Majka Marija. Tamo ćemo pjevati pjesmu novu jer Gospodin učini djela čudesna. Smije li se reći: Marija, iako Bezgrešnost dobiva na dar, trpi. Onda je nama lakše, jer znamo da nismo savršeni, da pokoru valja činiti i podnositi za spasenje duše i onih kojima smo poslani, kazao je biskup Rogić.

Uputio je kako se nalazimo u adventskom hodu prema drugom Kristovom dolasku, naš se život pretvara u veliko iščekivanje, ustrajno bdjenje i poniznu molitvu da i nama Svemogući obznani svoje spasenje. Radost Božića pomaže nam shvatiti da nas je pohodila Milost Božja, da Bog ljubi narod svoj. Bezgrješna Djevica Marija u svemu nam je uzor i putokaz, a njezin zagovor utjeha i snaga, zaključio je homiliju biskup.