Smirenost i spremnost da budu svjedoci i tvorci mira – dvostruka je želja koju je papa Franjo poželio vatikanskim zaposlenicima koje je primio u Dvorani Pavla VI., u uobičajenu audijenciju prije Božića.

Prvi osjećaj koji je Papa izrazio bila je zahvalnost njima za njihovu prisutnost i zahvalnost Gospodinu. Potrebno je, naime, podsjetiti da smo uz njegovu pomoć prebrodili kritičnu fazu pandemije – istaknuo je. U danima zatvaranja nestrpljivo smo čekali da se opet možemo slobodno kretati, a onda, kada se to dogodilo, sve smo zaboravili i možda nismo ni zahvalili Bogu što smo uspjeli prevladati određene više ili manje velike probleme koji su se pojavili u najtežem vremenu – primijetio je Sveti Otac te napomenuo da je pandemija ostavila traga u svima nama, u životu ljudi, u odnosima, u miru obiteljī.

Zbog toga vam danas prije svega želim smirenost; svakomu od vas i vašim obiteljima. Smirenost ne znači da sve ide dobro, da nema problema i teškoća. Ne, ne znači to. To nam pokazuje Sveta obitelj Isusa, Josipa i Marije.

Mariji i Josipu sigurno nije nedostajalo nevolja i teškoća – dodao je – ali u njima je vladala smirenost koja je dolazila od Boga i iz svijesti da su u njegovoj volji, da je traže zajedno, u molitvi i uzajamnoj ljubavi.

To vam želim: da svatko od vas ima vjere u Boga i da u obiteljima vlada jednostavnost povjeravanja njegovoj pomoći, da mu se moli i zahvaljuje mu. Želim mir posebno vašoj djeci, dječacima i djevojčicama, jer njih je zatvaranje jako pogodilo, nakupili su puno napetosti. To je normalno i neizbježno. Ali, ne smijemo to zanemariti; valja razmisliti, pokušati razumjeti, jer izići bolji iz krize nije moguće putem magije; moramo raditi na sebi, smireno i strpljivo.

Krize su koraci prema odrastanju; stoga je dobro da to shvate i mladi – primijetio je Papa.

Nakon smirenosti, druga je Papina želja bila da budu konkretno svjedoci i tvorci mira. Naime, posebno smo danas pozvani dati svoj prinos miru.

To ima posebno značenje za nas koji živimo i radimo u Vatikanu. Ne zato što ova sićušna država, najmanja na svijetu, ima posebnu specifičnu težinu, ne zbog toga; nego zato što imamo Gospodina Isusa Krista kao Glavu i Učitelja, koji nas poziva da svoje ponizno svakodnevno zalaganje ujedinimo s njegovim djelom pomirenja i mira.

Zalaganje treba krenuti od sredine u kojoj živimo, od odnosa s našim kolegama, ili kod kuće, s prijateljima ili u našim župama.

Primjerice, izbjegavajući govoriti loše o drugima iza njihovih leđa. Kad bismo samo to činili, bili bismo mirotvorci posvuda… Ako nešto nije u redu, razgovarajmo izravno s dotičnom osobom, s poštovanjem i iskreno. Nemojmo se praviti kao da je sve u redu, a onda njega ili nju ogovarati pred drugima. Nastojimo biti iskreni i pošteni.