Na početku je župnik Ivan Ereiz pozdravio biskupa, čestitao mu Božić i zahvalio mu što je došao u Voćin kako bi krstio troje spomenute djece, a dvije djevojčice u narodnim nošnjama su biskupu uručile cvijeće. Uvodeći u misno slavlje biskup Škvorčević zahvalio je župniku na riječima pozdrava i uzvratio božićnom čestitkom, napose trima obiteljima koje su donijele svoju djecu na krštenje, i koja će se u Isusu Kristu roditi na život vječni. Kazao je da blagdan Svete Obitelji podsjeća kako je „Bog htio da se njegov Sin rodi u konkretnoj obitelji Josipa i Marije, čime je na svoj način postao član i svake naše obitelji“ te je pozvao na molitvu za sve voćinske i druge obitelji.

U homiliji biskup je sudionicima slavlja ispričao kako je nedavno nazvao telefonski jednu poznanicu i da se javila njezina kćerka koja je zamolila neka zove u drugo vrijeme jer njezina majka upravo gleda omiljelu tursku seriju na televiziji, koja se bavi obiteljskim životom. Kazao je kako ga je to potaknulo na razmišljanje što je to u navedenoj seriji tako zanimljivo s obzirom na obitelj, kao i što se to o braku i obitelji zastupa kao važno na različitim razinama našega društva. Naime, susrećemo određene ljude koji ne prihvaćaju „tradicionalno“ poimanje obitelji, suprotstavljajući ga „modernom“, a da pritom nije jasno po kojim kriterijima određuju da je nešto „tradicionalno“, i time nezanimljivo, a što je „suvremeno“ i zbog toga važno, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja da je Bog smislio čovjeka kao muško i žensko, kao biće odnosa, a da je brak iz kojega se rađa novo potomstvo i nastaje obitelj u užem i širem smislu temeljni odnos u koji je Bog stavio čovjeka. Brak i obitelj su Božje djelo, te bi trebalo biti najvažnije i najzanimljivije razmatrati njegov naum o tim stvarnostima prije svih naših televizijskih i ideoloških „sapunica“. „Blagdan Svete Obitelji koji danas slavimo te sveta čitanja koja smo navijestili potiču nas da se učvrstimo u nastojanju živjeti brak i obitelj s Božjih polazišta“, ustvrdio je biskup.

Na temelju drugog čitanja iz Poslanice Kološanima u kojem sv. Pavao uvjerava „da smo izabranici Božji, sveti i ljubljeni“ biskup je podsjetio „da smo to postali u svetom krštenju, kad nas je Bog u Isusu Kristu uspostavio u sasvim poseban odnos sa sobom i jednih prema drugima. Poziva stoga Apostol da se zaodjenemo u milosrdno, ponizno i blago srce te jedni drugima praštamo kao što je i Bog u Kristu nama oprostio. Govoreći o odjevenosti našega srca, sv. Pavao nas podsjeća kako je od bilo čega materijalnog izvan nas, važnije ono što je u nama, u našem srcu.“

Napomenuvši kako su materijalna dobra potrebna za dostojanstven život naših obitelji, biskup je naglasio kako će nam, bez odlika koje sv. Pavao nabraja u spomenutom ulomku, obitelji i narod u cjelini ostati duhovno siromašni. Ako se srce muža i žene ispraznilo, unatoč tome što možda imaju kuću punu materijalnih dobara, oni ne mogu živjeti u dobrom odnosu jedno prema drugom, prema Bogu, ni prema životu te se takav brak raspada, upozorio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da ne ostanu ravnodušni pred izazovnom činjenicom da ih je Bog pozvao u život, da se ne prepuste slučaju, niti da njihovim životom gospodari netko nedobronamjeran, ili neka protu naravna ideologija, nego da velikom zauzetošću nastoje oblikovati svoj život u povezanosti s Bogom te na taj način budu radosna, sretna i smislena bića. Pozvao ih je i da se tako vrijednosno opredijele u svom braku i obitelji te očituju da su Božji izabranici, sveti i ljubljeni. Poručio im je kako takav život nije oslobođen teškoća, kako to u pročitanom evanđelju svjedoči Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, koja je iskusila progonstvo i siromaštvo. Kazao je da evanđelist Luka u progonstvu djeteta Isusa u Egipat te konačno u Isusovoj muci i smrti te pobjedi uskrsnuća prepoznaje sudbinu Božjeg izabranog naroda i cijelog čovječanstva, koje kroz nevolje i trpljenje putuje k cilju i punini koju mu je Bog namijenio u svom naumu spasenja. Stoga je pozvao sudionike slavlja neka se ne boje životnih poteškoća i ustraju u vjernosti, strpljivosti, blagosti, praštanju i konačno ljubavi kao svezi savršenstva, najčvršćoj poveznici s Bogom koji je ljubav.

Polazeći od prvog čitanja iz Knjige Sirahove, biskup je istaknuo da starozavjetni mudrac podsjeća kako je važno naše međusobne odnose temeljiti na poštovanju i razumijevanju, osobito djece prema roditeljima i mlađih prema starijima, u skladu s četvrtom Božjom zapovijedi. Naime, poštujući jedni druge utvrđujemo se u odnosu koji ima Bog prema nama. On je pravo polazište za naše ljudske odnose, ustvrdio je biskup, pozvavši sudionike slavlja neka ne dopuste da među njima zavladaju ne-Božji odnosi. Poručio im je kako svaka naša obitelj jest sveta po milosti koju su njezini članovi primili u svetom krštenju te da je mogu i trebaju očitovati svojim životom. Kazao je kako u otajstvo svetosti, izabranja, i ljubljenosti od Boga ulazi i ovo troje djece po svetom krštenju, u kojem ih Isus Krist snagom svoga Duha smješta u zajedništvo Božjega života. Zamolio je Svetu Obitelj da prati svako bračno i obiteljsko zajedništvo sudionika slavlja na životnom putu, da nikad ne budu obeshrabreni, nego „ostanu vjerni Bogu kako je on vjeran nama.“

Pri kraju misnog slavlja biskup je roditeljima novokrštenika čestitao na opredjeljenju za život kao i na krsnom preporođenju njihove djece, sa željom da novokrštenici rastu iz božanskih izvora i budu duhovno snažni građani naše Domovine. Zahvalio je župniku Ivanu Ereizu za sve ono što nastoji činiti za dobro duša u voćinskom svetištu, potom pjevačima i brojnim ministrantima te je po zagovoru Isusove Majke, Gospe Voćinske na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov. Nakon mise biskup Škvorčević zadržao se u razgovoru s obiteljima krštenika, uručio im darove, a obitelji s petero djece i novčanu potporu.