Misu su suslavili umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, dekan Istočnovaraždinskog dekanata preč. Stjepan Najman, duhovnik sestara uršulinki u Varaždinu preč. Franjo Biškup, fra Lucije Jagec i vlč. Marko Domiter.

Uoči početka misnog slavlja riječi pozdrava, dobrodošlice i zahvale, osobito biskupima, ali i ostalim prisutnim svećenicima i vjernicima uputila je poglavarica Uršulinskog samostana u Varaždinu s. Suzana Crnčec.

Biskup Radoš uvodno je zahvalio s. Suzani, a potom poručio i kako svi okupljeni žele, osobito na njezin spomendan, biti prijatelji sv. Anđele, kako bi ih ona zagovarala kod Boga.
„Ovo je za sve nas prilika da prelistamo malo njezin život i bolje ju upoznamo. Prijatelji se međusobno moraju poznavati. Ako je ona naš prijatelj, a znamo da je itekako prijatelj Božji, onda i nas povezuje prijateljstvo s Bogom“, poručio je biskup te potaknuo okupljene na molitvu da Bog to prijateljstvo i ojača.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako se, slavljem spomendana sv. Anđele, iz jasnoće njenoga života čita poruka koja ima mnogo sličnosti sa svecima kojih se Crkva prethodno spominjala: sv. Pavla te sv. Timoteja i Tita.

Naglasio je kako se prijatelj ne može biti samo jedan dan u godini, već „ako smo s nekim prijatelji, onda s njime želimo često komunicirati“. Dodao je biskup i kako sestre uršulinke sv. Anđelu, ne samo da imaju za prijateljicu jedan dan, nego je imaju za svoju duhovnu majku, a „majka je ona koja je stalno prisutna, zna biti u trenucima života jako blizu, ali zna i dobro pratiti i onda kada želimo na neki način biti samostalni. Majčina ljubav uvijek doseže u onom trenutku u kojem je nama najveća potreba“, poručio je mons. Radoš. Dodao je kako zajednica sestara uršulinki želi poruku života sv. Anđele tako upisati u svoj život da to bude i poruka njihovoga života.

„Danas zajedno sa sestrama želimo i njih učvrstiti u toj želji da poruka svete Anđele bude njihov život“, rekao je propovjednik. Potom je podsjetio na životopis utemeljiteljice uršulinki.
Podsjetio je pritom kako su sveci naši suputnici. Kad čujemo za njih i približimo njihov život, tada nas Bog po njima želi nanovo obnoviti. Po sv. Uršuli, sv. Pavlu, sv. Timoteju i Titu, sv. Anđeli…uvijek kada se približimo životu svetaca, Bog pokazuje da je živ u njihovome životu i da je spreman nanovo obnoviti i poslati u svijet svoje učenike, rekao je varaždinski biskup.

Da ni jedan život nije bez poteškoća, zorno svjedoči i život sv. Anđele, na što je u homiliji podsjetio i biskup Radoš zaustavljajući se na nekim događajima koje su zabilježili njeni životopisci. Kraj njezina života, kada su njezine sestre vidjele snažnu svjetlost koja dolazi s neba kada sv. Anđela umire, biskupa Radoša, kako je rekao, podsjeća  na onu svjetlost sv. Pavla kada ga je Bog nanovo rodio.

„Rodio ga je za novi život. Rodio ga je za sebe. Mi danas slavimo upravo tu svjetlost kada je Bog konačno rodio za sebe ovu ženu. Otišla je i ostavila iza sebe puno pitanja i puno nade. Pitanja: kako to da je u samo nekoliko godina svoga života ona mogla vršiti ono poslanje koje nam se čini da je temeljno njeno životno poslanje? Mogla je puno više toga učiniti da je to bilo u sedamnaestoj godini. Gospodin nam po njenom životu kaže da On tako ne gleda na godine. Za Njega je vrhunac života možda 50. ili 60. godina. Tada Gospodin želi učiniti velika djela. Ili započeti činiti velika djela. Ona nije dovršila svoje djelo. Pa nije to samo njezino djelo. To je Božje djelo. Ona se stavila na Božji put da Bog može nastaviti po drugima graditi ono što je ona živjela, što je razumjela da je njezino poslanje“, istaknuo je mons. Radoš.

Nakon smrti sv. Anđele, osnovana je zajednica, dobivaju svoje Pravilo, sestre otvaraju škole, a sve je to sv. Anđela htjela činiti i zajednica se širi po svijetu.
„Bog čini i onda kada odemo s ove zemlje, nastavlja djelo koje je s nama započeo“, naglasio je varaždinski biskup. Dodao je kako se u sestrama uršulinkama može vidjeti one koje vidljivo nastavljaju to djelo sv. Anđele, ali zapravo Božje djelo.

„Mi molimo za vas sestre, da Božjem planu kažete: ne znamo kad je onaj vrhunac kada će nas Bog, pozitivno rečeno, najviše ‘iskoristiti’, ali da, vjerujemo da Bog ima planove za nas. Ne trebamo ih potpuno znati, ne previše unaprijed, nego da nam da milost da svaki dan vršimo ono što nam je On dao“, poručio je sestrama biskup Radoš.
Na posljetku, podsjetio je na misao sv. Anđele: „Čini danas ono što bi htio učiniti na dan svoje smrti“ te poručio kako je danas „najvažniji dan u mome životu“.

„Dao mi Bog da činim ono što bih želio činiti u trenutku smrti gdje me Bog poziva, gdje će me susresti na poseban način, gdje će baciti svjetlo i dati mi put u Nebo“, zaključio je mons. Radoš.

Na kraju euharistijskog slavlja „prijateljice sv. Anđele“ obnovile su svoja obećanja, a prije samog završnog blagoslova preč. Biškup uputio je riječi zahvale svima koji su se odazvali i pridružili sestrama u zahvali na daru njihove utemeljiteljice.

Nebeski rođendan svoje utemeljiteljice sestre uršulinke slavile su još i jutarnjom misom u zajedništvu vjernika koji se redovito okupljaju u uršulinskoj crkvi te podnevnim misnim slavljem s učenicima i djelatnicima Katoličke osnovne škole „Sv. Uršula“, koju je predslavio kapucin fra Josip Milatović.