Nakon molitvenog početka, odgojiteljice u vjeri pozdravili su viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić te predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić. Viša savjetnica Mlinarić potom je ukratko predstavila dnevni red skupa.

Uslijedilo je zatim prvo predavanje „Važnost jezika i književnosti u razvoju djeteta predškolske dobi“ koje je održala Anita Katić, prof. hrvatskog jezika i književnosti, izvrsna savjetnica u zvanju. Uvodeći u predavanje pojasnila je osnovne pojmove jezika, književnosti i komunikacije istaknuvši kako se govorenje i slušanje razvijaju spontano dok je za čitanje i pisanje potrebna sustavna poduka koja je osobito važna u odgoju djece predškolske dobi. Govoreći nadalje o vrstama komunikacije prof. Katić je upozorila na važnost neverbalne komunikacije koja mora biti u skladu s govorom kako bi odgajateljica u svom evangelizacijskom djelovanju bila autentična. U drugom dijelu predavanja istaknula je važnost komunikacije s djecom u ranoj dobi koja je danas osobito ugrožena zbog sve lošije komunikacije u obiteljima te veće izloženosti npr. mobitelima i lošim jezičnim uzorima. Potaknula je odgojiteljice u vjeri da u vrtićima organiziraju aktivnosti kojima bi potaknuli bolju verbalnu komunikaciju i „ranu pismenost“ djece (pričanje priča, posjet knjižnici, vježbe za obogaćivanje vokabulara, crtanje crteža, opisivanje crteža) koja je temelj za daljnji napredak u odgojno-obrazovnom procesu koji je pred njima.

Drugo predavanje „Cjeloviti i neposredni navještaj Riječi djeci rane životne dobi“ održao je Matej Filipović, prefekt u Kolegiju Požeške biskupije i vjeroučitelj u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi. Prefekt Filipović je predavanje započeo tvrdnjom kako je Božja riječ životna, odnosno korisna za sve uzraste djece, pa tako i one predškolske dobi. Govoreći o tome kako odgojitelji djeci mogu prenijeti isključivo vrijednosti koje i sami žive, ohrabrio je odgojiteljice poručivši im kako u poslanju navjestitelja Božje riječi nisu prepušteni samo svojim sposobnostima nego da uvijek imaju podršku Duha Svetoga. Filipović je potom iznio razloge zašto je potrebno djecu rane dobi upoznavati sa Svetim pismom imajući na umu posebnosti dječjeg uzrasta (kao što su egocentrizam, antropomorfizam, ograničena empatija…) te na koncu predstavio kriterije po kojima bi se trebalo odabirati biblijske tekstove u predškolskom vjerskom odgoju. Svoje tvrdnje potkrijepio je biblijskim tekstovima i saznanjima iz područja razvojne psihologije.

Nadovezujući se na predavanja održane su pedagoške radionice. Prvu radionicu „Književnost kao most prema svijetu u samome sebi“ vodila je prof. Katić, a drugu „Blago Božje riječi u odgoju u vjeri – možemo li više?“ vodio je vjeroučitelj Marko Kapular.

Na početku svoje radionice prof. Katić je istaknula da je čitanje zajedno s odgajateljem djeci još uvijek poželjna aktivnost, ali zahtijeva čitanje naglas, izražajno, razgovor uz knjigu, postavljanje otvorenih pitanja i traženje različitih oblika prikaza književnog sadržaja. Pojasnila je razliku između razgovijetnog i interpretativnog čitanja te predstavila različite oblike rada na tekstu. Podijeljene u skupine odgojiteljice su međusobno razmijenile iskustva u radu s djecom te iznijele poteškoće i probleme s kojima se susreću, a potom su osmislile način realizacije rada na jednom biblijskom tekstu. Vjeroučitelj Kapular je pak u drugoj radionici najprije predstavio biblijske tekstove koji se obrađuju u vjerskom odgoju. Zajedno s odgojiteljicama obradio je jedan biblijski tekst po metodi lectio divina, a potom su one izradile plakate s prijedlozima kako bi predloženi tekst obradili s vjeroučenicima.

Stručni skup je završio osvrtom sudionika, evaluacijom i molitvom.