„Sveto pismo je pismo Božjega srca čovjekovom srcu. To pismo Bog je napisao tebi. To pismo pisano je za tebe, kako bi ti pomoglo da u životu mnoge stvari lakše shvatiš, prihvatiš i živiš. Zanima li te uopće što Bog želi i što Bog tebi piše? Želiš li znati koju poruku ti Bog želi poslati“, upitao je fra Ivan, potaknuvši da, „ako želimo znati odgovore na ta pitanja, čitamo Sveto pismo koje je Bog nama i za nas napisao.“

„Napisao ga je za svaku našu životnu prigodu i za sve naše okolnosti. Ali, Bibliju treba čitati, tom Pismu treba se otvoriti. Ne možeš drugačije naći odgovor na pitanje što Bog hoće od tebe i saznati koju poruku ti Bog želi poslati. Odgovore na ta pitanja možemo pronaći u Svetom pismu“, poručio je fra Ivan.

Predvoditelj je istaknuo da je za uspješnost duhovne obnove važno djelovati, popravljati, obnavljati se u svim područjima, kako bismo svom životu vratili sjaj slike Božje na koju smo stvoreni.

„Cilj duhovne obnove je svoje kvalitete unaprijediti, a svoje ograničenosti, koliko je moguće, pokušati ispraviti. Ne bježati od svojih mana, nego ih priznati i pokušati popraviti“, rekao je fra Ivan, istaknuvši misao sv. Franje Asiškog: „Vrijedimo onoliko koliki smo pred Bogom“.

Naime, čovjek je sklon uljepšavati svoju osobnost pred drugima, a to ne odgovara stvarnosti. No, ljudi žele da drugi o nama misle lijepo. „Važno je da nas ljudi doživljavaju dobrima, iako mi to u stvarnosti nismo. Ali, sv. Franjo kaže: ‘Koliki je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više’. Nećemo se moći duhovno obnoviti ako budemo zavaravali sami sebe, ako uložimo trud da bismo pred drugima izgledali bolji nego što jesmo. Puno je korisnije proniknuti u dubinu svoje duše, susresti se sa samim sobom. Vidjeti kakvi uistinu jesmo i priznati svoju stvarnost“, potaknuo je fra Ivan.

„Čovjek posjeduje kvalitete, ali i određene mane. To je realnost, te realnosti ne treba se bojati i od te realnosti ne treba bježati. To je jednostavno ljudska osobina“, ohrabrio je fra Ivan. Kad smo svjesni svojih mana i slabosti, moći ćemo i druge razumjeti u njihovim manjkavostima.

Istaknuvši da zrela osoba uspijeva naći sklad između razuma, volje i osjećaja, fra Ivan je utješio da nitko nije savršen i nema savršenog balansa između razuma, volje i osjećaja. Jedan je savršen, naš nebeski učitelj, Isus Krist. Ali, pozvani smo težiti tome i iz dana u dan činiti ravnotežu između razuma, volje i osjećaja.

Kršćanski život znači vjernost Bogu i čovjeku, a te dvije relacije susreću se u simbolu križa koji je znak spasenja.

„Moramo znati da je Bog prisutan. Bog želi biti s nama, želi biti naš životni suputnik, naš životni pratitelj na svakom koraku. Koliko sam ja toga uistinu svjestan? Jesam li uopće svjestan da me Bog prati na mom životnom putu?“, upitao je fra Ivan, istaknuvši da nas Bog neće na ništa prisiljavati. Obdario nas je slobodom i u potpunosti poštuje našu slobodu.

„Sloboda je nešto sveto i nedodirljivo. Ali, koliko dopuštam Bogu da bude prisutan u mom životu? Razmišljam li o tome samo kad se nađem u životnim nevoljama, kad shvatim da ne mogu sam“, upitao je fra Ivan, potaknuvši da Bogu dajemo prostor za djelovanje. Ohrabrio je na kristovsko djelovanje kako su to činili mnogi sveci, a kad su mogli oni, možemo i mi.

Kristovski djelovati znači pokazati i ljubav prema čovjeku. Trebamo poštovati dostojanstvo sebe kao Božjeg stvorenja. Bog je svaku osobu stvorio kao neponovljivi original i povjerio joj izvršiti određenu zadaću.

Fra Ivan je govorio i o solidarnosti prema drugima. Ta se riječ koristi osobito u korizmenom vremenu i kad se dogodi neka tragedija.

„Dobro je biti solidaran prema drugim ljudima, ali mislim da i u tom području često radimo neke skokove. Bježimo od sebe“, upozorio je o. Sesar. Smatra da je lakše dati nekome novčani iznos, što je dobro i preporučljivo, i tada mislimo da smo ispunili svoju kršćansku zadaću.

„Ne kažem da nisi. Ali, ima nešto puno važnije, teže i zahtjevnije – a to je, biti solidaran s onim s kime živiš svaki dan. Biti solidaran sa svojom ženom, kad treba očistiti kuću. Biti solidaran s mužem, kad treba nešto pomoći. To je istinska solidarnost. Ali, čovjek radi preskoke jer je tako lakše, umiri savjest. Svaka solidarnost je dobra, kršćanska i poželjna. Ali, braćo i sestre, krenimo redom. Krenimo od malih, svakodnevnih solidarnosti, pa dokle stignemo. Što dalje stignemo, to bolje. Ali, ne radimo preskoke, ne zavaravajmo se. Još ako dajemo od svoga suviška i usput, pa se zavaravamo da smo ispunili zadaću. Ovdje, danas, u svojoj kući započni biti solidaran, pa dokle stigneš. Što dalje stigneš, bit će bolje, ali počni iz vlastitog doma. Počni od onih s kojima živiš i s kojima dijeliš svakodnevicu. To je prava dimenzija solidarnosti“, poručio je fra Ivan.

Sklad u međuljudskim odnosima očituje se u služenju i pomaganju, a služenje se očituje i u slušanju.

„Ljubav prema Bogu počinje kad počnemo slušati njegov glas i njegovu riječ. I ljubav prema ljudima počinje time što ćemo naučiti slušati drugoga. Slušanje je jako važna dimenzija. Bez slušanja, ne mogu razumjeti šta drugi traži od mene, ako nemam otvoreno uho. Ne mogu znati kako uspostaviti odnos s drugim koji mi nešto želi reći, ako ga ne poslušam. Slušanje je jako važna stvarnost“, poručio je fra Ivan Sesar.

Duhovna obnova na Voštarnici sastoji se od pobožnosti, nagovora i misnog slavlja. Nakon mise, fra Ivan je predvodio i euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na duhovnim poticajima fra Ivanu zahvalio je župnik Voštarnice fra Bojan Rizvan.