„Nastavimo poslanje Božjeg Pomazanika – Krista, i budimo, koliko god je u našoj moći, a uz njegovu pomoć, poput njega – blagovjesnici siromasima, proglašavajući sužnjima oslobođenje, vraćajući vid slijepima, na slobodu puštajući potlačene, proglašavajući godinu milosti Gospodnje“, poručio je nadbiskup svećenicima potičući ih na promišljanje kako svećeničko poslanje vršiti, danas, u suvremenom svijetu.

Na slavlju su sudjelovali svi svećenici nadbiskupije te, prisjećajući se Kristovih riječi ustanovljenja euharistije i svetog reda na Posljednjoj večeri, obnovili svoja svećenička obećanja. Nadbiskup je u liturgiji blagoslovio bolesničko ulje kojim se mažu bolesni i nemoćni primajući sakrament bolesničkog pomazanja te ulje krizme koje se upotrebljava kod krštenja i potvrde te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.

Odgovor na pitanje kako svjedočiti vjeru danas nadbiskup Uzinić pronašao je u Izaijinom tekstu liturgije Velikoga petka koji naviješta Isusovu mučeničku smrt, u 52. i 53. poglavlju njegove knjige. „U tom tekstu leži odgovor na pitanje: ‘Kako nastaviti Kristovo poslanje danas’? A odgovor glasi: Tako što ćemo se i mi, slikovito govoreći, ‘predati na smrt’. I što ćemo se nastavljati ‘predavati na smrt’ svakoga dana.“

Objasnio je kako to znači osloboditi se od svih ovozemaljskih navezanosti kako bi, slobodni mogli i druge prosvijetliti i pokazati im put. „To znači pustiti sve ono što nas veže za ovaj zemaljski život. Pustiti ono što posjedujemo, što skupljamo, što sabiremo. Pustiti vlastita očekivanja, želje, ambicije. Pustiti ljude: naše roditelje, braću, prijatelje. Pustiti zamjerke, ljutnje i ogorčenosti. Pustiti krivnje, grijehe i slabosti. Pustiti sve ono što nas odvaja od Krista, ali i jedne od drugih. I od braće i sestara kojima smo poslani služiti u Kristovo ime“, pojasnio je.

Upozorio je kako je jedna je od opasnih navezanosti svećenika, navezanost na vlastiti svećenički stalež i s njime povezan ugled, privilegije i ovlasti. „Ta nas navezanost vodi u klerikalizam. Osvijestimo si da, ako želimo istinski slijediti Krista, naše svećeništvo nije cilj samome sebi već je to služenje i predanje za druge.“ Svećenički život, ako je autentičan, osuđen je na neuspjeh u svijetu u kojem se uspješan život mjeri materijalnim i statusnim postignućima, objasnio je nadbiskup.

„Jedini način izvršavanja našega svećeničkog poslanja koji ima smisla jest u slobodi za koju nas Krist oslobodi. Bez toga naše svećeništvo nema smisla. Samo ako smo slobodni, oslobođeni, naše svećeništvo može biti za druge, za vas, draga braćo i sestre, vas kojima nas Bog šalje da budemo svećenici – za vas, ali i s vama. Preporučujemo vašoj molitvi ovu našu slobodu za vas i s vama. Uzdam se, u duhu sinodalnoga gesla: „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, u vašu pomoć i suradnju, kako bismo mogli zajedno i sudjelujući svatko sa svojim primljenim darovima, nastaviti Kristovo poslanje. Biti slobodni i oslobađati“, rekao je nadbiskup Uzinić.