Prošlo je već više od godine dana otkako je svijet zahvatila pandemija covida-19. Teško je vratiti misao na činjenicu da se Sveto vazmeno trodnevlje moralo slaviti bez prisutnosti vjernika. Stoga je zanimljivo napomenuti da je između brojnih upita u vezi s time Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata pristigao i onaj hoće li se svetkovina Uskrsa proslaviti na dan kako je predviđeno kalendarom.

To nije prvi put u povijesti Crkve da se raspravlja o nadnevku Uskrsa, no već je Nicejski sabor (održan 325.), odredio da se svetkovina Uskrsa slavi uvijek na nedjelju i to na prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji slijedi nakon proljetnog ekvinocija. U tom smjeru upute jasno daje i Konstitucija o svetoj liturgiji u broju 102:

Dobrohotna Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane tijekom godine svetim spominjanjem slavi spasonosno djelo svojega božanskog Zaručnika. Svakoga tjedna, u dan što ga je nazvala Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodinova uskrsnuća; skupa s njegovom blaženom mukom ona ga svetkuje također jednom u godini najvećom svetkovinom Vazma.

Budući da Uskrs na taj način zauzima središnje mjesto u liturgijskoj godini i daje joj puls, nije bilo moguće premjestiti slavlje svetkovine Uskrsa na neki drugi dan ili nadnevak.

Sa svetkovinom Uskrsa, svetkovinom kojom je stavljena „točka na i“ u planu povijesti spasenja, vezano je i Sveto vazmeno trodnevlje tijekom kojega se spominjemo i tri važna trenutka Isusova života: Njegove večere s apostolima (Veliki četvrtak), muke (Veliki petak) i smrti (Velika subota).