Koncelebrirao je domaći župnik mons. Adam Bernatović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II“ preč. dr. Davor Vuković, vlč. Ivica Martić i župni vikar vlč. Antun Nikolić, a posluživao je đakon vlč. Domagoj Brkić.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Hranić podsjetio je vjernike kako Isus „sama sebe ostavlja u dva sakramenta: u sakramentu euharistije i u sakramentu svećeničkoga reda. Daje nam se kao hrana, kao kruh za bračno i obiteljsko darivanje, za svećeničku i redovničku velikodušnu vjernost. Sišao je s neba da bi siromasima podario nadu, bolesnima zdravlje, grješnicima oproštenje, gladnima kruh i umirući­ma život vječni“, poručio je.

Ustvrdio je zatim kako euharistija ljude sjedinjuje ne samo s Kristom, nego i međusobno. „Tako je Posljednja večera Velikoga četvrtka mjesto na kojemu mi kao crkvena zajednica slavimo svoj pravi temelj. Sam Krist je spona koja nas međusobno povezuje“, kazao je nadbiskup Hranić.

U homiliji je đakovačko-osječki nadbiskup pojasnio kako je u Isusovo vrijeme pranje nogu bila najniža služba – ali i služba ozdravljenja. „Rob je perući noge tražio i rane po nogama te ih je utrljao uljem da ih ozdravi. Isus u svojoj smrti na križu dodiruje naše rane i ozdravlja ih svojom ljubavlju. Najranjivije naše mjesto jest smrt. Svojom smrću na križu Isus nas ozdravlja od naše smrtne rane. I čisti nas od svega što nas prlja. Čisti nas od oholosti, od samodostatnosti, od sebičnog zatvaranja u sebe, od grijeha. Oslobađa nas za darovanost i za ljubav. Čitav Isusov život bio je služenje, a vr­hunac mu je kalvarijska žrtva. Isus se na križu prigiba najdublje k nama ljudima. Prigiba se do u prašinu smrti. Na križu dodiruje naše noge i pere ih. Noge su slika našega odnosa prema svijetu. Njima stupamo u svijet i prljamo se. Isus nas dodiruje na tome svjetovnome mjestu, tamo gdje smo ranjivi, da nas ozdravi i oslobodi vlasti svijeta“, kazao je mons. Hranić.

Osvrćući se na ponavljanje Isusovih gesta i početke slavljenja euharistije, naglasio je da slavljenje euharistije „nije mo­guće bez spremnosti na služenje. Slaviti euharistiju istim duhom kojim ju je proslavio i Isus znači smisao vlastitog življenja otkrivati i pronalaziti u nesebičnom i velikodušnom služenju: bilo da se ono ostvaruje u služenju i u ljubavi prema svome bračnom drugu i svojoj djeci, prema vlastitoj župnoj ili redovničkoj zajednici; u darivanju, u ljubavi i podršci drugim ljudima – do kraja, ne pitajući za cijenu; ne mjereći apotekarskom vagom, niti očekujući uzdarje. U ljubavi prema onima s kojima nas je povezao život leži snaga i sposobnost transformiranja vlasti­toga života u euharistijsko slavlje“, rekao je propovjednik.

Pojasnio je da je pranje nogu ne samo slika Isusova djelovanja sve do darivanja do kraja, do smrti na križu, nego bi trebala biti slika i uzor našega kršćanskoga života.

„To znači da se i mi  kao i Isus trebamo prignuti k svojoj braći i sestrama i dodirnuti ih ondje gdje su uprljani, gdje su ranjeni, gdje sami sebe ne mogu prihvatiti. Trebamo ih očistiti svojim prihvaćanjem i svojom ljubavlju.Tko se osjeća ljubljen, osjeća se besprijekornim i čistim. Prestaje sebe opterećivati osjećajima krivnje. Bezuvjetna ljubav drugih ljudi svakoga od nas oslobađa od naših vlastitih samoobezvrjeđivanja i samopreziranja. Zato trebamo jedni druge dodirnuti na našim ranama. Isus poziva tako nas, svoje učenike, na novo ponašanje. On želi zajednicu prijatelja u kojoj će jedni drugima iskazivati prijateljsko služenje pranja nogu. Želi Crkvu kao zajednicu braće i sestara u kojoj jedni druge bezuvjetno prihvaćaju i ljube da bi se svatko u toj zajednici osjećao besprijekornim i čistim. Želi zajednicu čiji su članovi sposobni pokazati i posvjedočiti da Bog još uvijek ljubi svijet, da ga nije napustio“, razložio je nadbiskup.

Zatim je pozvao vjernike da u duhu operu noge jedni drugima − svome bračnom drugu, djeci, roditeljima, onima kojima nešto zamjeraju, koji su im u nečemu teški, koji su ih povrijedili, te da ih tim činom prihvate, još snažnije uzljube i na taj ih način ozdrave.

Nakon pričesti pod obje prilike i popričesne molitve uslijedio je prijenos Presvetoga Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar. Okupljeni vjernici zadržali su se u jednosatnom klanjanju predvođeni župnim vikarom Nikolićem i đakonom Brkićem, uz pjevanje Župnog zbora mladih pod vodstvom vjeroučiteljice Krunoslave Lukač.