Govornici iz cijeloga svijeta pozvani su na skupu razmišljati o formativnoj dimenziji. Osvrćući se na taj važan vidik, Sveti je Otac istaknuo da je najvažnija veza između igre i odgoja.

„Tenis je igra, padel je igra, a njihova je odgojna snaga upravo u dinamici igre. Nemojte dopustiti da vam se oduzme zadovoljstvo bavljenja sportom iz strasti, kako biste se vi zabavili i kako biste zabavili druge. To je duh besplatnosti s kojim trebamo igrati. Natjecateljski je duh dobar ako ne oduzima dimenziju igre. Ako pak prevlada dinamika konkurencije, to pokreće razne oblike sebičnosti koji na kraju uništavaju sportsku praksu, tako da ona više nije odgojna, štoviše, upravo suprotno“, rekao je Papa.

„Ono što se nikako ne smije izgubiti jest amaterizam. Kada se sportom bavimo iz drugih interesa, a ne uz besplatnost amatera, gubi se; gubi se ljepota, gubi se ‚simfonijska‘ dimenzija sporta, te on postaje biznis. Imajte to uvijek na umu: neka moj tenis, neka moj padel, uvijek budu amaterski, kao amateri; nemojte izgubiti tu dimenziju“, poručio je Sveti Otac.

Papa Franjo je u govoru usporedio vrijednosti sporta i formativnu funkciju, te istaknuo da se odgojna dimenzija ne može odvajati od sportske prakse. „Učitelj tenisa ili padela, naime, osim što je trener, on je također, i ponajviše, odgojitelj. Stoga vas potičem da nastavite ići tim odgojnim putem. Dobra igra proizlazi iz ispravne dinamike napada i obrane. To se događa i na odgojnom putu; riječ je o dobrom povezivanju rizika i razboritosti“, rekao je okupljenima.

Dodao je da sport, kao i formacija, uvijek zahtijeva ravnotežu između trenutaka rizika i razboritosti. „Dobar igrač tenisa ili padela ne može uvijek i samo napadati. Ne može uvijek riskirati, treba znati i braniti. Postoje kvalitete za napad i kvalitete za obranu, a obje valja vježbati. Učitelj koji cijelo svoje poučavanje usredotoči na napad, ili naprotiv, na obranu, ostavlja svog učenika nespremnoga za drugi vidik. Zanimljivo je razviti tu usporedbu i pronaći sličnosti s odgojem osobnosti“, pojasnio je Sveti Otac.

Stoga je potaknuo na dobro odmjeravanje rizika i razboritosti. Riskirati znači, primjerice, dopustiti dječaku neko novo iskustvo kako bi mu se pomoglo u odrastanju, objasnio je.

„Rizik treba uvijek biti razmjeran i popraćen. Dječak se treba osjećati slobodnim, ali istodobno i nenapuštenim. Roditelji ili odgojitelji koji, kako bi zaštitili dijete, čine to da on izbjegne bilo kakve neočekivane događaje, ili mu pak rješavaju sve probleme, ne dopuštaju mu da odraste. To nije razboritost, nego mješavina straha od stvarnosti i posesivne sebičnosti prema djetetu. To nije dobro“, istaknuo je papa Franjo.

Dodao je da rizik treba biti razmjeran, a kako kaže, prava razboritost uvijek je pozitivno ponašanje, nikada negativno.

„Obrana je, takoreći, drugi način napada. Tako je razboritost u odgoju prijeko potrebna kako bi se dobro procijenile situacije u odnosu na potencijal dječaka i djevojčice. Odgojitelj treba posebno vježbati otpor da dijete ne odustaje, da pokuša odgovoriti na udarce koji se čine neuhvatljivim, ali se uz okretnost i spretnost mogu uhvatiti, tako da drugi igrač ostane zatečen jer to ne očekuje“, kazao je Sveti Otac.

Na kraju je potaknuo sve da idu naprijed, držeći zajedno rizik i razboritost, napad i obranu, prenosi Vatican News.