U propovijedi mons. Janjić podsjetio je na nepresušan izvor duhovnosti koji izvire iz svakog kamena Boke kotorske, poznate i pod imenom Zaljev svetaca. Naglasio je tri dimenzije po kojima je taj kraj prepoznat.

Duhovna dimenzija, jer je tako mali prostor iznjedrio nekoliko svetaca i blaženika: bl. Ozanu Kotorku, bl. Graciju Kotorskog s Mula, sv. Leopolda Bogdana Mandića, službenicu Božju Anu Mariju Marović, koji su oplemenili Boku te svojim svjedočanstvom vjere i danas dozivaju veliki broj hodočasnika i štovatelja koji ih svake godine pohode i preko njih prose Božju milost.

Druga dimenzija je tradicija: Kotor i Boka su svojevrsni su sinonimi za tu riječ. Posebice se ističe neprekinuta nit tradicije Bokeljske mornarice okupljene oko svog zaštitnika sv. Tripuna, bogata umjetnička riznica Kotorske biskupije, uz koje je najveće blago biskupije veoma karakterističan vjerski izraz štovanja svetaca i mjesnih običaja.

Treća je kulturna dimenzija: Kotorska biskupija obiluje brojnim crkvama i kapelicama, koje predstavljaju više od preko 60 % ukupnog kulturno-umjetničkog blaga s prostora Crne Gore, od ranih srednjevjekovnih crkava-bazilika, samostanskih kompleksa te bogatih riznica i biblioteka s rijetkim liturgijskim knjigama (posebice inkunabulama), od kojih je gotovo svaka vrijedan unikat.

Ipak, kao najveći biser Boke mons. Janjić istaknuo je svetište na otoku Gospe od Škrpjela, koje je svojevrsni unikum u svijetu kao umjetni, ljudskom rukom napravljeni otok, na hridi (škrpjelu) pokraj Perasta, na kojoj su pobožna braća Mortešić pronašli Gospinu sliku, a nedugo zatim (1452. godine) započeli 220 godina dug proces nasipanja kamenja na škrpjel, na kojem je poniklo ovo svetište. I danas se svakog 22. srpnja, u povorci barkama, održava taj običaj nasipanja kamenja na temelje u moru i naziva se „fašinada“.

Govoreći o današnjem Zavjetnom danu, kada su Peraštani 1654. godine po Gospinom zagovoru zaustavili i nadvladali brojno veću tursku vojsku koja je bila na vojnom pohodu u Boki i na samom pragu Perasta. Biskup Janjić je Gospu zagovornicu u ovoj slavnoj pobjedi usporedio s vječitom borbom sa zlom u svijetu, koje ne pozna granice a posebno stavljajući u kontekst trend manjka duhovnih zvanja i udaljavanja mladih od crkve, jer upravo oni mogu u liku Majke Božje pronaći veliku utjehu i hrid (škrpjel) zaštite od današnjih svjetonazora koji u potpunosti ignoriraju osnove vjere i morala, trajnih i neprolaznih vrijednosti u moru dezinformacija i lutanja kojima su današnje generacije prepuštene. Istaknuo je da Majka Božja Marija ima mnogo imena, te ju hrvatski narod štuje u brojnim svetištima. Iako ju različito nazivaju, njezino majčinstvo je ono što ih sve oko nje okuplja, od Sinja, preko Kamenitih vrata, Bistrice do Škrpjela.

Uz biskupa Janjića misu je suslavio don Ivan Vukčević, glavni tajnik biskupije i osobni tajnik željezanskog biskupa Egidija Živkovića. Sudjelovali su i djelatnici Ordinarijata i časne sestre služavke Malog Isusa, koje dugi niz godina rade u Željezanskoj biskupiji.

Na kraju slavlja, don Ivan je uručio mons. Janjiću prigodne poklone u ime biskupa Živkovića i Željezanske biskupije, kao uspomenu na taj dan i njegov pohod Gradišću. Potom je mons. Janjić, srdačno zahvalivši, molio za duhovna zvanja u toj biskupiji, te su pred replikom ikone Gospe od Škrpjela, koja je izložena na štovanje u kapelici, zajedno otpjevali himan: „Pjevajmo zvijezdi što peraškom žalu na otoku malu sjaj svoj darova. Zdravo kraljice bokeškog mora, rujna si zora, naše vjere štit. Ah, tješi nas moćna Gospo od Škrpjela, sa hridi što si htjela, da sveti hram ti sja.“