Svečano misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Tomo Vukšić, u zajedništvu s umirovljenim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom, mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim Petrom Palićem, banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, banjolučkim pomoćnim biskupom Markom Semrenom te uz koncelebraciju tridesetak svećenika među kojima su, uz jubilarca mons. Zovkića, također bili: poglavari na čelu s rektorom Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenkom Spajićem, profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu predvođeni dekanom preč. Darkom Tomaševićem, članovi Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, kanonici i drugi. Na misi su sudjelovale redovnice među kojima s. M. Ana Marija Kesten, provincijalna glavarica sestara Služavki Malog Isusa koje djeluju u tom sjemeništu, zatim zajednice Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater, studenti i djelatnici KBF-a i drugi.

Riječi dobrodošlice nadbiskupu Vukšiću, kardinalu Puljiću, nunciju Chullikattu, svim biskupima, profesorima, časnima sestrama, djelatnicima, studentima i svim nazočnima uputio je rektor Zdenko Spajić. „Okupili smo se još jednom da proslavimo patron sjemenišne crkve, slavenske apostole sv. Ćirila i Metoda te iskažemo zahvalnost Bogu za još jednu akademsku godinu koju smo manje-više priveli kraju. Sve vas iskreno pozdravljam i želim dobrodošlicu na ovo slavlje… Svi smo mogli zamijetiti da je nuncij Francis vrlo brzo progovorio na hrvatskom jeziku. I to ga na neki način dovodi u vezu s našim nebeskim zaštitnicima koji su bili uvjerenja da se na narodnom jeziku treba obraćati Bogu, ne samo u osobnoj molitvi nego i liturgiji zajednice… Zahvaljujem svima na odazivu da zajednički iskažemo slavu Bogu za sva dobra koja smo primili te vas sve pozivam da nakon misnoga naše slavlje nastavimo i u bogoslovskoj blagovaonici“, kazao je rektor Spajić.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je pozdravio sve spomenute kao i „drage vojnike“ koji su došli na ovu misu. „Danas na svetkovinu svete braće Ćirila i Metoda, zaštitnika ove crkve i na takav način zaštitnika svega onoga što se događa ne samo pod svodovima ove crkve, nego i u ovoj samoj zgradi, Bogosloviji i Teološkom fakultetu. Bogoslovskoj zajednici i fakultetskoj zajednici, odgojiteljima i profesorima i studentima, čestitam današnji blagdan i zajedno s njima molit ćemo zagovor slovenskih apostola da se sretno nastavi služenje ovih crkvenih ustanova Crkvi Božjoj u ovim krajevima. Molit ćemo također zagovor slavenskih apostola za slavenske narode, za mir među Slavenima, za mir među onima čijim precima su oni donijeli evanđelje, čije pretke su oni krstili i na kojoj baštini gradimo svoje crkveno postojanje, svoje služenje, evangeliziranje duša i služenje Božjega dobra svim njegovim stvorenjima. Molit ćemo i za cijelu Europu, jer su sveti Ćiril i Metod suzaštitnici također i europske zajednice naroda i država sa željom da dragi Bog i slavenske narode i cijelu Europu blagoslovi mirom. Molit ćemo i za sve nas svećenike, jer po krštenju, po evanđelju, po radosnoj vijesti koju su donijeli, započelo je i naše svećeništvo, naše služenje oltaru. Neka dragi Bog blagoslovi sve nas, a posebno one koji su duge godine ostavili iza sebe služeći zajednici naroda Božjega. Među njima je i dragi Mato Zovkić, koji će nam se na kraju mise obratiti s nekoliko riječi u povodu svoje 60. godine svećeničkoga služenja, a veći dio tih godina proboravio je upravo što kao odgojitelj, što kao profesor u ovoj zajednici i u ovoj crkvi i bio i jedan od njegovih njezinih ravnatelja i voditelja i ovdje prikazivao Gospodinu euharistiju. Neka ove nakane, koje stavljamo pred Božje lice i molimo za njih Boži blagoslov, budu uslišane i naravno uz naše kajanje i želju za obraćenjem“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Prigodnu propovijed uputio je nuncij Chullikatt koji je na početku kazao da su sveta braća Ćiril i Metode bili obdareni mnogim talentima i velikim znanjem, te se činilo da će se u Carigradu obistiniti njihov san o karijeri i sjajnoj budućnosti, ali da je Bog je s njima imao sasvim druge planove. „Pozvao ih je da poduzmu dugo apostolsko poslanje, puno misionarskih i pastoralnih izazova, s kulturnim i političkim implikacijama. Njihov poziv je bio pomalo sličan pozivu Pavla iz Tarza na putu u Damask, a koji je kasnije postao apostol pogana“, kazao je nuncij Chullikatt podsjetivši da su njih dvojica rođeni su u Solunu, u gradu u kojem je sveti Pavao vršio svoj apostolat. „Poslani od Crkve u Bizantu u misije među Slavene, naša su dva Sveca na izniman način ispunila povjerenu im zadaću. Među mnogim izvanrednim djelima koja su učinili, posebno su poznati po tome što su osmislili novi alfabet, ‘glagoljicu’, i po prijevodu Biblije na slavenski jezik, koji je stoljećima bio liturgijski jezik slavenskih naroda“, podsjetio je nadbiskup Chullikatt kazavši da su time postavili čvrste i trajne temelje kršćanske kulture koja je bila nositelj odgoja i obrazovanja generacija tijekom stoljeća.

Apostolski nuncij je potom istaknuo da su se slavenski apostoli tijekom svoje misije suočavali s ozbiljnim i raznovrsnim poteškoćama, čak i podmuklim borbama, što je uvelike otežavalo njihovu misiju. „Ali, unatoč tome, ova dva Sveca postali su jednako dragi kako u ovom dijelu Europe tako i drugdje. Bili su Božji izaslanici, nazvani i poznati kao ‘apostoli slavenskih naroda’ Europe. Oni su nezaboravni protagonisti koji su oblikovali povijest slavenskih naroda, u kojoj su zauvijek ostavili svoj neizbrisivi trag i pečat“, kazao je nuncij Chullikatt ističući da su njih dvojica bili „neustrašivi u vođenju naroda putem Evanđelja“. Kazao je da su k srcu uzeli riječi koje je Isus uputio sedamdeset i dvojici svojih učenika, prije nego što ih je poslao, dva po dva, propovijedati Božje kraljevstvo govoreći im: „Žetva je velika, ali radnika je malo“ (Lk 10,2). Evangelizacija je vlastiti poziv Crkve i njezin najdublji identitet jer Crkva „postoji kako bi evangelizirala“ (Pavao VI, EN, 14).

Nuncij Chullikatt je potom rekao da je tipični stil evangelizacije ove dvojice svetaca bio s poštovanjem prilagoditi poruku spasenja kulturi naroda, vrjednovati dodirne točke Evanđelja s mentalitetom, religioznošću i duhovnošću lokalnog stanovništva, a ostaviti po strani jednolikost u težnji prema jedinstvu. „Na taj način, naviještajući Evanđelje, Ćiril i Metod nisu umrtvili, uništili ili eliminirali, nego integrirali, uzdigli i uzvisili autentične ljudske i kulturne vrijednosti tipične za duh evangeliziranih zemalja, doprinoseći tako stvaranju zajedničke duhovne i kulturne baštine ukorijenjene u povijesno-kulturnom humusu mjesne Crkve“, naglasio je nuncij Chullikatt dodavši da su, u tom apostolskom zalaganju, te ne žaleći truda, oni doista dali sve od sebe kako bi slavenske narode obdarili dostojanstvom, identitetom i duhovnošću, uz puno poštivanje njihove povijesne baštine, kulture, tradicije i vjere.

Apostolski nuncij je podsjetio da je sv. Ivan Pavao II., prvi slavenski papa u povijesti, 31. prosinca 1980. svete Ćirila i Metoda, uz svetog Benedikta, proglasio suzaštitnicima Europe. „Dok danas slavi njihov blagdan Crkva sa zahvalnošću veliča njihovo zaslužno apostolsko djelovanje i postaje svjesnija sve veće potrebe za kršćanima sposobnima ponuditi svoje zalaganje, energiju i entuzijazam za naviještanje poruke spasenja u Kristu Isusu“, kazao je nuncij Chullikatt posvijestivši da „veličanstvena apostolska djela“ ove dvojice svetaca i danas podučavaju da i samo dvoje ili nekoliko osoba može doista pridonijeti „stvaranju velikih djela“. „Podignuti spomenici u spomen na dvojicu svete braće, u raznim zemljama svijeta – kao i ova prelijepa crkva u Sarajevu – jasno svjedoče da će povijest uvijek ovjekovječiti proroke i svece poput Ćirila i Metoda“, kazao je na kraju nuncij Chullikatt koji je potaknuo okupljene na molitvu za nebeski zagovor svetih Ćirila i Metoda kako bi se mogli ugledati u njihov život.

Na kraju mise prigodnu riječ uputio je jubilarac mons. Zovkić koji je zahvalio nadbiskupu Vukšiću što je prihvatio prijedlog fra Jose Oršolića, župnika njegove rodne župe Donje Tramošnice, da na proslavi pedesete obljetnice te župe, 24. lipnja 2023. obilježe i njegov dijamanti jubilej, te izrazio radost što ga može proslaviti i ovdje u Sarajevu, u bogoslovijskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, na završetku akademske godine. Podsjetivši da je u Vrhbosanskoj bogosloviji stanovao dvanaest godina obavljajući različite službe, a uz to paralelno bio profesor 37 godina, zahvalio je najprije Bogu „za vjeru u Crkvi i ustrajnost u svećeništvu u Bosni“. Progovorio je potom o svojem svećeničkom i životnom hodu, počevši od vremena kada je bio katedralni župnik 1969., te se prisjetio kako je stupio na studij Svetoga pisma na Papinskom biblijskom institutu u Rimu nakon čega je postao jedan od hrvatskih bibličara. „Kako sam se 1986. habilitirao za docenta pri katedri Novoga zavjeta na KBF u Zagrebu, nakon što je Bonaventura Duda pošao u mirovinu god. 1993., imao sam pravo natjecati se za profesora na toj katedri, ali sam i bez konzultiranja s nadbiskupom Puljićem uvidio kako mogu bolje koristiti Crkvi i hrvatskom narodu nastavkom djelovanja u Sarajevu i ostao sam ovdje“, kazuje mons. Zovkić.

Potom je izrekao zahvalu za podršku kolega u zboru profesora Vrhbosanske teologije: mons. Franji Topiću za zajedničko pokretanje niza Studia vrhbosnensia, mons. Marku Josipoviću što je uredio i tiskao tri njegove egzegetske knjige, preč. Darku Tomaševiću koji je kao urednik strpljivo otklanjao tiskarske i stvarne pogreške iz rukopisa njegovih triju knjiga, nadbiskupu Tomi Vukšiću što je god. 1997. uredio tiskanje knjige Komentar evanđelja i Djela apostolskih koju je mons. Zovkić preveo s engleskog. „Marko Josipović, Darko Tomašević i Josip Knežević kao urednici našega časopisa Vrhbosnensia objavljivali su i moje priloge te mi povjeravali na recenziju prije tiskanja neke od primljenih članaka“, podsjetio je jubilarac.

Mons. Mato Zovkić je na kraju kazao da, nakon njegova umirovljenja kao profesora 2009. godine, nije mogao dobiti građansku mirovinu, jer se u socijalističkom režimu rad svećenika nije tretirao kao društveno koristan pa svi koji su odbijali stupiti u udruženje svećenika „Dobri pastir“ – pokrenuto i nadzirano od državne vlasti – nisu mogli uplaćivati za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. „Na sreću da je kardinal Puljić kao četvrti nadbiskup moga svećeništva u Bosni isprosio od dobrotvora pomoć za izgradnju funkcionalnog Svećeničkog doma tik uz Vrhbosansku bogosloviju“, kazao je mons. Zovkić dodavši da, u ovih jedanaest godina kako je u Domu, najviše zalazi u biblioteku. „Zahvalan sam što mi je Bog dao da još mogu čitati teološke radove i pisati. Hvala Bogu, mojim nadbiskupima, kolegama profesorima te studenticama i studentima što sam mogao biti zadovoljan svećenik“, kazao je na kraju mons. Zovkić.

Tijekom mise pjevao je Zbor bogoslova „Stjepan Hadrović” pod ravnanjem profesora vlč. Ivana Rake.