Prijepodne misu u 9 sati u župnoj crkvi Svih svetih predslavio domaći župnik don Željko Kovačević. Drugo je slavlje u 10.30 sati u svetištu predslavio vlč. Karlo Topalović, župni vikar u župi sv. Terezije Avilske u Požegi, a u koncelebraciji je bio don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Ćilipima. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor mladih „Stope”. U ovom slavlju već tradicionalno je sudjelovalo nekoliko djelatnika dubrovačkoga Caritasa koji su blaženicu uzeli za svoju zaštitnicu.

U poslijepodnevnim su satima na Plokati izvedeni „Blatski tanac” i „Kumpanjija”. Središnje euharistijsko slavlje blagdana započelo je procesijom iz svetišta kroz mjesto s relikvijarom blažene Marije Propetoga koji je nosio predvoditelj slavlja, dubrovački biskup Roko Glasnović, a sudjelovali su svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli, župni zbor Svih svetih, dječji župni zbor „Stope”, trećoredice, djeca iz dječjeg vrtića »Marija Petković«, udruga pomoraca, Hrvatska glazbena udruga „Sv. Vincenca”, Narodna glazba, sestre dominikanke iz Korčule i sestre Družbe Kćeri Milosrđa. Euharistijsko pjevanje predvodio je župni zbor i dječji župni zbor pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.

„Ljubljena braćo i sestre, slavimo blagdan blažene Marije Propetog Isusa Petković, biser iz malog Blata. Nije se rodila svetom, ali se često susretala s dubrovačkim biskupom Josipom Marčelićem koji ju je pomagao na putu svetosti. Bila je Kći poslušna Duhu Svetom koji ju je posvetio. Danas, dubrovački biskup s Božjim narodom, moli njezinu pomoć i zagovor kod Gospodina za dubrovačku biskupiju, sve svećenike, redovnike i redovnice, za obitelji, djecu i mlade, starije, bolesne i potrebne, za cijelu Crkvu, za mir u srcima i svijetu”, kazao je biskup Glasnović.

„U Kući u kojoj je živio biskup Marčelić, u kapeli, uz oltar, ambon, svetohranište i klupe nalaze se i četiri slike: Isusa, Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i blažene Marije Propetog Isusa. Štujući svece, slavimo Gospodina. Ne budimo lijeni u nasljedovanju onih koje štujemo. Kako se postaje svet? Pokojni fra Bonaventura Duda znao je na susretima pitati: ‘Tko želi biti svet, neka podigne ruku.’ Mislim da svi ovdje želimo. Ne samo da želimo, i trebamo biti sveti. U Dekretu kongregacije za proglašenje svetih od 5. srpnja 2002. godine piše kako je Maria od Propetog ljubila Boga i čovjeka velikodušnim, postojanim i radosnim srcem, čvrsto se pouzdavala u Boga, ispunjavala Njegovu volju, postojano radila na izgradnji Božjega kraljevstva, te, kako je posebno iskazivala ljubav prema malenima, siromasima, bolesnima, grješnicima, starima i napuštenima”.

„’Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?’ riječi su pitanja iz Evanđelja svetoga Marka koje smo upravo čuli. Prije dvadeset godina bio sam i ja i mnogi ovdje, sveti Ivan Pavao drugi proglasio je blaženom Mariju Propetog Isusa Petković. I tom prigodom je, između ostalog rekao: ‘To je isto pitanje i sestra Marija Propetog Isusa postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je kao djevojka u Blatu, na otoku Korčuli, zauzeto radila u župi i nastojala služiti bližnjemu u društvu Dobroga Pastira, u udruzi Katoličkih majki ili u pučkoj kuhinji. U njezinu je srcu odjeknu jasan i razgovijetan odgovor: ‘Dođi i idi za mnom’. Osvojena Božjom ljubavlju, odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu, te ostvariti težnju da se posve preda duhovnome i materijalnom dobru najpotrebnijih. U osobi, liku bogatog mladića i mi se možemo prepoznati, kao oni koji u vrtlogu različitih ponuda s velikim nestrpljenjem tražimo životnu sreću. U tom traženju spremno slušamo Boga, njegovu riječ, prihvaćamo istinitost njegovih riječi, ali kao da nam nedostaje snage za nasljedovanjem, za potpunim opredjeljenjem. Kao da očekujemo od Boga da smanji uvjete, ublaži kriterije i time nam olakša put opredjeljenja, ali drugog puta nema. Uska su vrata koja vode u život. Vrata su uska ali su otvorena. Ulaz je slobodan svima, ali se na uska vrata ne može ući natovaren, bogat. Kao što se uskim putem mora ići odgovorno. To je poziv da uložimo svoje darove u život svih s kojima živimo i koji nas okružuju. Poziv je to na jednostavan i trijezan, velikodušan i pažljiv život koji se očituje u pravednosti, poniznosti i čistoći međuljudskih odnosa, bez nepotrebnih komplikacija, svjesno i odgovorno”, istaknuo je biskup.

„Sjećamo li se zašto smo na svijetu: Na svijetu smo da Boga spoznamo, ljubimo i u nebo dođemo. Kao da postoji poziv, imperativ, da predamo svoja dobra, jer ona nisu naša. Što imaš a da nisi primio? Ona pripadaju Bogu. Moramo ih predat onima koji ih trebaju. To je onda pravednost. Pravednost je dati svakomu ono što mu pripada, ono što mu treba, Pod dobrima se ne misli samo na novac. Misli se na nas same, koji smo pozvani i služiti u ljubavi i evangelizirati”.

„Kako se uči umijeće življenja? Koji je put k sreći? Evangelizirati znači pokazivati taj put, naučavati umijeće življenja. Na početku svoga javnog života Isus kaže: ‘On me posla blagovjesnikom biti siromasima’. To znači imam odgovor na vaše temeljno pitanje. Pokazujem vam put života, put k sreći, dapače, ja sam taj put. Najdublje siromaštvo jest nesposobnost radovanja, dosada života koji se smatra apsurdnim i proturječnim. To siromaštvo, danas je vrlo rašireno u vrlo različitim oblicima, kako u materijalno bogatim društvima, tako i u siromašnim zemljama. Nesposobnost radovanja pretpostavlja i proizvodi nesposobnost ljubiti, proizvodi zavist, pohlepu, sve poroke koji razaraju živote pojedinca i svijeta. Stoga nam je potrebna nova evangelizacija”.

„Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Mariji Propetog Isusa Petković ništa nije bilo važnije od Krista. Govorila je: Idite po svijetu, spašavajte duše. Život je redovnice sveta žrtva. Kako ostvariti i postići svetost? Za papu Franju svetost nije povlastica malobrojnih, nego poziv svih. Sveci nisu nadljudi niti su se savršeni rodili. Oni su kao i mi. Osobe koje su prije ulaska u nebesku slavu živjele normalnim životom s radostima i bolima, mukama i nadama. Oni su prijatelji Božji, jer su u svome zemaljskom životu živjeli u dubokom zajedništvu s Bogom. U licu su malene i prezrene brače gledali lice Božje, a sada izravno gledaju Božju ljepotu. Kada su upoznali Božju ljubav svim su je srcem slijedili, bezuvjetno, iskreno. Svoj su život istrošili služeći drugima. Bez mržnje su podnosili patnje i nevolje, a dobrom su odgovarali na zlo šireći radost i mir. Kako je to bilo u životu Marije Propetog Isusa? Koje su razine nutarnjeg života? Od privatnog zavjeta do duhovnih, mističnih iskustava koja su nadahnjivala utemeljenje družbe. Čuli smo svetog Pavla koji piše Kološanima: ‘Zaodjenite se kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost’”.

„Marija nije mislila samo na sebe, kako uživat u vječnom životu, nego su njezina briga uvijek bili drugi, siromašni i posljednji. Tako čini onaj tko je zahvaćen Božjom ljubavlju. Kristom. Njezin pogled išao je dalje. Dosezao je širine i u duhovnom i u fizičkom smislu: misije, evangelizacija, briga za duše. U svojim odgovorima Bogu bila je ponizna. Prihvaćala je pomoć i savjet drugih, svjesna da je dio Crkve. Živjela je crkvenost i ugrađivala je sve u njezino mistično tijelo. Njezin odgovor na Božju ponudu ljubavi i brige za siromahe u ostavljanju svega nije ju ostavio smrknutom i žalosnom kao bogatog mladića, nego je njezine dane ispunjavalo radošću. A sve je to mogla jer je Krist u svem bogatstvu prebivao u njoj. Ništa joj nije bilo važnije od Krista. Biseru iz malog Blata, nado roda hrvatskoga, kod Krista nas zagovaraj, Marijo od Propetoga”, zaključio je dubrovački biskup.

Predvoditelju euharistijskoga slavlja zahvalio je na dolasku i zajedništvu mjesni župnik don Željko Kovačević, a zatim je provincijalna predstojnica s. M. Mirjam Gadža zahvalila biskupu, domaćem župniku don Željku Kovačeviću i mještanima Blata na svakoj pomoći, te je slavlje završilo procesijom do svetišta i zaključeno pjesmom blaženici.