Morančani, (IKA) – U utorak 17. listopada na mjesnom groblju Samovac-Ljubače u župi sv. Jurja mučenika Morančani pokraj Tuzle pokopan je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Anto Stjepić, (1949. – 2017.), župnik susjedne župe Par Selo, koji je preminuo dan ranije u tuzlanskoj bolnici.
Sprovodni obredi započeli su misom zadušnicom koju je u župnoj crkvi i Morančanima predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić.
U propovijedi kardinal Puljić okupljene je potaknuo da se u hodu života pripravljaju kako bi, kad dođu pred lice Božje, svjedočili da „tada nada prestaje, a ljubav nastaje”. Govorivši o životu pokojnog svećenika Ante, kazao je da Bog zna sve njegove vrijednosti, ali da je njemu osobno uvijek bio „simpatičan svojom jednostavnošću”. „Bio je misnik koji je volio svoju Crkvu, ovu nadbiskupiju vrhbosansku. Bio je spreman u toj Crkvi svećenički živjeti. Volio je svoje svećeničko zvanje. Nije čudo, jer je rastao u obitelji koja se u komunističkom vremenu nije bojala biti uz Crkvu, živjeti s Crkvom. I to mu je dalo, upravo, da za tu Crkvu živi kao svećenik, da izgara kao svećenik. Jasno, i dogorio je kao svećenik, na ovoj zemlji”, kazao je kardinal Puljić dodajući da oporuka pokojnoga Ante na neki način oslikava njegov život jer moli oproštenje ako je ikoga povrijedio, a svima oprašta. S osobitom pažnjom, istaknuo je kardinal Puljić, vlč. Ante je pazio da nikoga ne povrijedi svojim riječima, što je njemu osobno „posebno draga kvaliteta”. Zahvalio mu je, ujedno potičući i ostale da iskažu svoju zahvalnost pokojnom Anti, za njegovo svećeničko služenje na svim službama, od kapelanskih do župničkih. „Treba nam novih mladih energija koje će biti tako spremne u Evanđeoskom duhu služiti ovoj mjesnoj Crkvi, služiti spasenju duša, voljeti svoje zvanje, voljeti svoju Crkvu, voljeti svoj narod i zajedno s njime patiti kao što si i ti činio”, kazao je kardinal Puljić u propovijedi.
Svećenik Anto Stjepić rodio se 25. listopada 1949. godine u župi Morančani. Osnovnu školu završio je na Husinu, sjemenište i srednju školu u Zagrebu a bogosloviju i filozofsko-teološki studij u Sarajevu, gdje 21. travnja 1974. godine zaređen za đakona a 29. lipnja iste godine za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.
Prva svećenička služba, kao župni vikar, bila mu je u Derventi, a 17. rujna 1976. imenovan je, također, župnim vikarom u Novom Selu kod Bosanskog Broda. U toj župi ostaje s pokojnim stricem svećenikom Jakovom punih petnaest godina. Župnikom u Čardaku imenovan je 25. srpnja 1991. godine i već naredne 1992. godine, prognan je sa svojim vjernicima u Hrvatsku. Od tada pa do 1996. godine radi u Uredu za izbjeglice Vrhbosanske nadbiskupije u Zagrebu. Ponovno je 28. rujna 1996. godine imenovan župnikom župe Čardak ali i upraviteljem župe Gradačac. Te dvije župe vodio je nepune četiri godine te je 31. srpnja 2000. imenovan župnikom u Novom Selu kod Bosanskog Broda. Kao i u prethodnim župama, i u Novom Selu radio je na obnovi i gradnji crkvenih objekata te povratku prognanih vjernika. Župnikom u Par Selu imenovan je 2009. godine. U ovoj župi ostaje sve do smrti 16. listopada 2017. godine. Okrijepljen svetim sakramentima umro je u bolnici na Gradini u Tuzli u četrdeset i trećoj godini svećeništva i šezdeset i osmoj godini života.