Mons. Štironja misu je predslavio u suslavlju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, gvardijana samostana o. Đure Hontića, župnika katedralne župe na čijem se području samostan nalazi vlč. Rikarda Lekaja, predvoditelja trodnevne duhovne priprave vlč. Dražena Radigovića te vlč. Ivana Levaka, umirovljenog svećenika i donedavnog voditelja jedne Hrvatske katoličke misije u Njemačkoj.

U uvodnom pozdravu gvardijan Hontić je uputio pozdrav predvoditelju i koncelebrantima, članovima Franjevačkog reda te čestitao imendan svima koji nose ime Franjo. Podsjetio je da je ovo za franjevce jubilejska godina, 800. godina od potvrde franjevačkog pravila, od kada je papa Honorije III., 29. studenog 1223. potvrdio Franjevačko pravilo. Ujedno je to i 800. obljetnica od kako je sv. Franjo u Grecciu napravio žive jaslice. Aktualno je spomenuo da je na taj da, 4. listopada 2023., papa Franjo upravo riječima iz crkve sv. Damjana otvorio Sinodu za sinodalnu Crkvu zajedništva, sudjelovanja i poslanja. Podsjetio je da ta drevna crkva sv. Franje čuva tijelo bl. Otona iz Pule. Ukratko je podsjetio na polaganje vječnih zavjeta fra Matea Vujčića.

Sv. Franjo je bio živo evanđelje

Biskup je na početku propovijedi povijesno kontekstualizirao život Siromaška iz Asiza. „Sv. Franjo, Asiški, čiji rođendan za nebo danas slavimo, vodi nas u dvanaesto stoljeće. Rekli bismo, posve drugačije vrijeme od našega, i drugačiji prostor od ovoga u kojemu mi živimo. No, primjer Franjina života, njegov pristup vjeri  kao i Isusu koji je središte naše svete vjere, uvijek je isto aktualan, potreban u svakom vremenu pa i u ovom našem. Što to posebno primjećujemo u životu ovoga divnog svetca? Sv. Franjo je bio živo evanđelje. Evanđelje je pretočio u svakodnevno svjedočanstvo vjere, što se traži od svakoga kršćanina“, naglasio je biskup Štironja.

Govoreći o odrastanju sv. Franje u obitelji trgovca Pietra Bernardona, „koji je u svomu sinu vidio nasljednika te mu priuštio više nego što mu je potrebno“, biskup je sažeo dvojbe mnogih roditelja pitanjem „Kako pronaći pravu crtu u odgoju te pomoći djeci i mladima da postignu ono što im je najpotrebnije a to je da spase dušu?“.

„Franjo, tko ti može dati više, sluga ili gospodar?“.

U nastavku govora o mladenačkim godinama sv. Franje biskup je spomenuo poznate predaje o tome da je Franjo kao mladić u više navrata čuo glas koji ga je usmjeravao na pravi put; kada je htio postati vitez papinskoj službi, Gospodin ga je usmjerio ka višim evanđeoskim ciljevima pitanjem „Franjo, tko ti može dati više, sluga ili gospodar?“.

„Taj ga je glas potaknuo na razmišljanje i zaključak da su svi ljudi samo  sluge. Da, pred velikim Bogom svi smo mi najobičnije sluge. Pa se mi pravimo da smo netko i nešto. Što se više pretvaramo, sve smo manji. A što više Bogu dajemo prednost, time smo sve veći. Gospodar je samo jedan, a to je Bog“, naglasio je biskup Ivan.

Sv. Franjo počinje osjećati sve veću privlačnost prema potrebitima, a spomenuvši važan događaj u njegovu životu, svojevrsnu prekretnicu, susret s gubavcem, biskup je istaknuo paralelu sa sličnim događajem u životu Majke Terezije koji ju je također duboko dirnuo i suštinski joj promijenio pogled na bližnjega. „Susret s gubavcem Franjo će upamtiti do kraja života, i pričati o njemu kao o Božjem zahvatu u njegov život. Poslije će svoje novake slati gubavcima te samo oni koji bi preživjeli svu tu ljudsku bijedu mogli su biti dio njegove zajednice“, podsjetio je propovjednik.

„Franjo, idi i popravi mi crkvu, koja se kako vidiš, ruši“

Kao još jedan veliki događaj u životu sv. Franje, biskup je istaknuo glas koji mu u crkvi sv. Damjana govori „Franjo, idi i popravi mi crkvu, koja se kako vidiš, ruši“. „Prekida vezu sa svojim društvom i obitelji“, pojasnio je biskup. „Počinje novi život, slobodan od svega zemaljskoga. Slijedi trogodišnji, može se reći, progon sugrađana koji ga izruguju, omalovažavaju i smatraju čudakom. Franjo zaljubljenik u Evanđelje, punim plućima počinje živjeti novi život. Mnogi prepoznaju Franjinu sreću i pridružuju mu se brojni mladići, ne samo siromašni, nepismeni i neznatni nego i bogati, školovani, poznati ljudi u društvu pa i plemići.“ Bio je to začetak velike franjevačke obitelji koja i danas posvećuje svijet dobrom.

Osvrćući se na netom pročitano evanđelje po Mateju (Mt 11, 25-30) propovjednik je naglasio da „ono donosi zahvalu Božjega Sina koji slavi Oca nebeskoga što svoju mudrost skriva od mudrih i umnih a objavljuje malenima. Franjo koji je imao sve uvjete da uživa u bogatstvu, da za ovaj svijet bude mudar i uman, prelazi na stranu malenih. I upravo u tomu vidi mudrost. Ostavlja zemaljsko blještavilo koje nimalo ne usrećuje, dapače umara i opterećuje. Želi postati što sličniji Isusu čiji stil života donosi mir, jednostavno oduševljava, potiče na mir i radost, i odmara.“

„Isus nas uči da gledamo iznad svojih životnih poteškoća, ma koliko one bile teške. Preko tih poteškoća Bog nam želi pokazati i reći nešto puno vrijednije i bolje. Zato u susretu s poteškoćama nemojmo misliti da je došao kraj. Nemojmo dopustiti da nam „potonu lađe“. Poput Isusa pogledajmo preko tih poteškoća i prepoznajmo onaj izlaz koji nam nudi Duh Božji“, ohrabrio je okupljene biskup Ivan.

„I ovo naše vrijeme potrebno je ljudi koji će poput sv. Franje donositi ljubav u svijet mržnje, praštanje u svijet uvreda, jedinstvo u svijet nesloge, istinu u svijet zabluda, vjeru u svijet sumnji, nadu u svijet očaja, svjetlo u svijet tame, radost u svijet žalosti. Kako nam zvuči ova misija? Nije li lijepo nositi ljubav, svjetlo, radost, mir, vjeru…“, a upravo to trebamo donositi mi, svatko od nas u svoj dom u svoju svakodnevnu sredinu.

„Tko će vratiti duhovno ozračje u našu Pulu, Istru, Hrvatsku?“

„Pitam sebe i vas“, nastavio je biskup Ivan, „tko će u tvoju obitelj donijeti mir i ljubav ako nećeš ti? Ako neću ja!? Koga to čekamo da nam ulije vjeru, nadu, ljubav, radost, svjetlo… Vi dragi roditelji svojoj djeci i vi djeco svojim roditeljima. Tko će donijeti radost našim djedovima i bakama ako nećemo mi, unuci  i praunuci, ako neće sinovi i kćeri? Tko će nam u naš gradi donijeti sreću, radost, napredak? Tko će vratiti duhovno ozračje u našu Pulu, Istru, Hrvatsku? Tko? Ako mi dignemo ruke od sebe, svi su digli. Samo nas Bog ne napušta. I zato je vrijedan moje i tvoje ljubavi, moje i tvoje prisutnosti u Crkvi, moga i tvoga vremena“, rekao je propovjednik te je pozvao okupljene da vrijeme koje nam je darovano obilno provodimo u molitvi, te da ga velikodušno darujemo za bližnje.

Biskup se nadalje osvrnuo na aktualni sinodalni susret koji je u tijeku u Rimu, „Pred nama je i materijalna i duhovna obnova naših crkava i naše Crkve. Papa Franjo nas poziva da dademo svoj doprinos. Upravo se ovih dana održava sinodalni susret. Biskupi, brojni teolozi, izabrani vjernici laici okupljeni oko pape Franje osluškuju poticaje i glas Duha Svetoga kako bi čuli Božji glas i pretočili ga u djelo obnove Crkve. Sjedinimo se s njima u molitvi i zajednički otkrijmo pukotine i nedostatke u vlastitoj obitelji i zajednici, župnoj ili redovničkoj, te zajedničkim zalaganjem izvršimo misiju obnove na koju nas poziva Isus i njegova Crkva. Svi smo pozvani izvršiti svoju misiju.“

No za uspjeh zajedničkog suživota i napretka potrebno je pristupiti s poniznošću, a upravo nas tome sv. Franjo nabolje uči. „Sv. Franjo je odlično shvatio poruku riječi Kristovih: Nisam došao biti služen nego služiti. Ovo je temeljni poziv i ključ uspjeha svakoga od nas. Želimo li uspjeti valja nam poput sv. Franje, ponizno se prostrijeti ili kleknuti ispred križa, poći odozdo, te od temelja obnoviti zgradu svoje duhovnosti i vjere.“

„Pred nama je svjedok evanđelja i besprijekorni putokaz u nebo. Franjo je učio od Isusa i našao spokoj svojoj duši. Slijedimo ga, ma koliko to koštalo, uvijek u svijesti da više košta mržnja nego ljubav; da više košta uvreda nego praštanje; da je skuplja nesloga nego jedinstvo; da više košta zabluda nego istina; da je skuplja sumnja nego vjera; da više košta očaj nego nada; da je skuplja tama nego svjetlo; da više košta žalost nego radost“, rekao je biskup te je pozvao da svakodnevno, poput sv. Franje, crpimo snagu iz Presvete Euharistije.

Relikvija bl. Pierine Morisini

Na kraju mise, uz završne zahvale, gvardijan o. Đuro Hontić je rekao kako je ta samostanska crkva, zahvaljujući posredovanju jednog zauzetog vjernika laika, dobila relikviju bl. Pierine Morosini, koju je beatificirao sv. Papa Ivan Pavao II., 4. listopada 1978., te je za nju rekao da je „simbol čistoće u nasilnom modernom svijetu“.

Rođena je 1931. u sjevernoj Italiji, nedaleko Bergama. Bila je članica Trećeg franjevačkog reda. Nazočeći na beatifikaciji bl. Marije Goretti rekla je da bi joj bila velika čast umrijeti kao ta blaženica. Nekoliko godina kasnije pretrpjela je pokušaj silovanja, u borbi napadač ju je jako ranio kamenom te je preminula 6. travnja 1957. U nastavku je izmoljena molitva bl. Pierini. Misu je glazbeno uzveličala Grupa Oton koja uobičajeno u tom samostanu animira liturgijska slavlja.