Vlč. Kuhar naglasio je kako njegova župi na sjeverozapadu Varaždinske biskupije gotovo šest stoljeća slovi kao domovina svetog Jeronima.

“Počeli smo obilježavanjem 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima prije nekoliko godina, potaknuti prijevodom historiografskog djela hrvatskog pavlina Josipa Bedekovića koji je napisao knjigu o rodnom mjestu svetog Jeronima, a s ciljem da nastavimo dugu tradiciju kulta svetog Jeronima koji je prisutan u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u srednjoj Europi, ali povezati i kult s kulturom. Dakle, aktualizirati sv. Jeronima da to ne bude naše župno proštenje, jedno od mnogih, već da pridamo značaj svecu koji je vrijedan, čitavoj Katoličkoj Crkvi i kojemu se vjernici utječu već pet stoljeća”, kazao je.

Svaki kult ima svoje uspone i padove, od početka pa do 18. stoljeća kada su ondje bili pavlini, a u današnje se vrijeme on ponovno intenzivira, kazao je.

“Štrigovo odnosno Stridon mjesto je na granici. Sveti Jeronim je rekao da je rođen na granici i on postaje most između dvaju naroda, više kultura. Štovatelji svetog Jeronima su i oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju, i ljudi kulture i ljudi vjere”, dodao je vlč. Kuhar.

O važnost i utjecaju Jeronima Stridonskog u Katoličkoj Crkvi govorila je i doc. dr. sc. Baran.

“To je čovjek koji je naučitelj Crkve, koji je u 13. stoljeću proglašen, uz još tri velika naučitelja, njemu se pripisuju čudesne stvari i poznat je u cijelom svijetu. Od Vuglate, silnih zapisa, prijepisa, glagoljica mu se pripisuje. Pisac je toliko djela, od filoloških pa nadalje”, objasnila je.

Unatoč tomu, raspravlja se, ističe doc. dr. sc. Baran, štuju li kršćani sv. Jeronima, ima li zagovora po njemu i utječu li mu se ljudi. “Što bismo onda tek rekli za kauze koje su u tijeku i gdje se sve skupa još mora dokazati”, istaknula je.

Da bi neki svetac zaživio u bilu naroda, potrebno je uložiti svega, vremena, truda, a ponajprije ljubavi, naglasila je doc. dr. sc. Baran pa dodala: “Na pamet mi odmah pada p. Nagy koji vodi kauzu za blaženog Ivana Merza”.

Zanimljivo je pratiti, rekla je doc. dr. sc. Baran, kako se kult vezan uz svetog Jeronima, dizao i spuštao. “Kada incijativa dođe iz teološkog, to jest, klerikalnog djela Crkve onda bi štovanje poraslo, dakle, u slučaju manifestacija poput Dana i objavljivanja zbornika. Kada bi to vrijeme prošlo, sve bi se smirilo”, primjetila je.

Baran je dodala kako su ljudi skloniji intenzivnije štovati svece i blaženike koji su im suvremenici. “Ako usporedimo Stepinca i Kažotića, dvojicu zagrebačkih biskupa, jednog koji je vjernicima bliži u smislu suvremenosti i drugoga koji im je dalje, a nezamislivo je hrvatsko srednjovjekovlje bez Kažotića”, kazala je.

Pokretanje Udruge koja djeluje već 16 godina, inicirala je ljubav prema svetom Marku Križevčaninu, a zatim i samoincicijativno štovanje križevačkog župnika na glasu svetosti Stjepana Kranjčića, kazala je doc. dr. sc. Baran.

“Naime, oni su mu 40 godina odlazili na grob, bez ikakve organizacije. Prve tri godine silno smo radili na njegovoj promociji, a onda su se razvile manifestacije kojima se i danas bavimo – Dani hrvatskih svetaca i blaženika te nacionalni natječaj za katoličku književnost za odrasle i za djecu”, istaknula je.

Fra Jure kazao je da je najbolja promocija svakog sveca njegov stil života, a za primjer je dao Leopolda Mandića kojeg je povodom 40. obljetnice kanonizacije spomenuo papa Franjo pozvavši Hrvate da po uzoru na njega opraštaju svima.

“Svakom svecu treba stanovita reklama, ali više negoli promocija, mislim da je važno za nas vjernike nasljedovati njegov način života, prije svega, velikim povjerenjem u Boga, a onda i prema ljudima, posebice u ovo naše vrijeme, prepuno svađe i ratova. Temeljna je zadaća Crkve bila i ostala približiti Boga ljudima, ne toliko svece, premda su sveci prozori kroz koje Bog čovjeku postaje bliži”, objasnio je kapucin.

Svojima načinom života u Padovi Leopold Mandić privlačio je sve kategorije ljudi, a tako i sada nakon smrti privlači vjernike, rekao je fra Jure i dodao: “Kada je tijelo sv. Leopolda došlo u Hrvatsku do 300 tisuća ljudi htjelo je doći do njega; u katedralu jednako kao i u crkvu svetog Leopolda u Dubravi, bez obzira na to što je bilo protivljenja i izrugivanja tom činu”.

Fra Jure prisjetio se i riječi kardinala Bozanića kako se upravo u tim danima osjetila katolička duša hrvatskog naroda. U Hrvatskoj, složili su se sugovornici, nedostaje sustavno znanje i poznavanje hrvatskih svetaca i blaženika. “Gdje su nam Drinske mučenice, što je s Marijom od Propetog Isusa Petković”, zapitao se vlč. Kuhar pa zaključio: “U sklopu župne kateheze nastojimo djecu upoznati sa svecima, a dalje je pitanje nasljedovanja. Sveci su oblikovali katolički identitet našeg naroda. Zato ih ne smijemo zaboraviti, trebali bismo se više ugledati na njih i tražiti ono što je aktualno za nas danas. Na tome moramo poraditi, krećem od sebe kao svećenika”.