Breznica Đakovačka, (IKA/TU) – U Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 15. listopada svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio mladomisnik o. Alen Mažić, tajnik Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa iz Zagreba, proslavljena je svetkovina sv. Terezije od Isusa (Avilske). Koncelebrirali su domaći župnik vlč. Miro Tomas te katedralni župnik iz Sarajeva vlč. Marko Majstorović.
„Tko su sveci”, upitao je na početku svoje homilije o. Mažić te odgovorio: „To su ljudi koji su dali Isusu da ih promijeni, preobrazi, imali su prazne ruke i otvorili su put Bogu da im dođe.” I sv. Terezija je takav čovjek, ona je pustila Bogu da je preko molitve mijenja. Ono što je kod nje bitno za molitvu je ljubav. Ona kaže: „Za molitvu nije neophodno mnogo misliti, nego mnogo ljubiti”, ljubiti Isusa i to u njegovu čovještvu. Isus kao Utjelovljena Božja Riječ je zaručnik duše, kako sv. Terezija uči u djelu „Zamak duše”. „Molitveni život nam pomaže razlučiti bitno od nebitnoga i krči put prema nutrini gdje Bog prebiva”, te se prava molitva i ljubav prema Bogu razotkriva u ljubavi prema bližnjemu.
Osvrnuvši se na lik Samarijanke iz naviještenoga Evanđelja, o. Alen je usporedio njeno ponašanje s ponašanjem suvremenoga čovjeka koji izmišlja izgovore i stvara otpor prema Bogu. Izbjegava susret i s Bogom i sa samim sobom, jer zna da će ti susreti zahtijevati od njega promjenu, obraćenje. No, opet je put za slamanje otpora molitva, gdje je Bog taj koji slama protivljenje samim čovjekovim boravkom u molitvi pred njim. „Malo pomalo Bog iscjeljuje ljudsko stanje. Molitva je put preobrazbe. Potrebno je ušutiti iznutra, šutnja štiti nas same. Pozvani smo dopustiti Bogu da on u toj šutnji progovori. Potrebna je spremnost i odlučnost za to.”
„Sveta Terezija navodi tri preduvjeta za napredak u molitvi: ljubav, nenavezanost i poniznost. Poniznost znači znati tko smo, stajati u istini o sebi”, naglasio je predvoditelj misnog slavlja istaknuvši kako pri tome nikada ne smijemo izgubiti iz vida Božje bezuvjetno prihvaćanje nas samih te njegovu svemoćnost. Spoznati svoju malenost i otvoriti se Bogu i onda kad je teško i neizdrživo, ili kako bi rekla sv. Terezija „Umrijeti – to da! Biti pobijeđen – to ne!”.
Potom je o. Mažić ohrabrio za put molitve sve prisutne hodočasnike i zaželio da u sebi probude čistu čežnju za molitvom, da umiru sebi poput gusjenice koja plete svoju čahuru i umire da bi se rodio lijepi leptir – slika koju je sv. Terezija rado koristila kako bi pojasnila put preobrazbe. Na kraju misnoga slavlja svi prisutni primili su mladomisnički blagoslov o. Alena, te su imali priliku sresti se sa sestrama te im preporučiti svoje nakane. I ovom prilikom bila je mogućnost primanja karmelskog škapulara, kojega je ovoga puta obuklo osam vjernika.
U popodnevnim satima samostan su pohodili hodočasnici iz župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Valpovo, predvođeni svojim župnikom Zvonkom Mrakom te župnim vikarom Marijom Žigmanom. Uz prijateljski susret i razgovor sa sestrama sudjelovali su u zajedničkoj svečanoj Večernjoj molitvi u čast sv. Terezije te po završetku molitve počastili i relikviju svetice.